Praznik rada 1. maj je za sve radnike u svijetu povod za proteste i dalju borbu za veća prava. U našoj zemlji radnici proteste mijenjaju roštiljanjem, iako je situacija u kojoj rade teška.
Uz to sticajem okolnosti radnici imaju nešto bolje uslove ali uzrok leži u tome što je većina otišla na rad u inostranstvo, pa je radne snage sve manje, gdje su poslodavci primorani da uvoze radnu snagu.
Kada pogledamo stanje u gradu na Savi, investicije rastu, privreda se razvija ali su prava radnika ugrožena. Kao primjer izdvajamo Drvnu industriju “Nova DIPO” u Gornjim Podgradcima, koja je radnicima putem pošte uručila otkaze, uz neuplaćene doprinose u posljednjih 36 mjeseci i dugovanja za tri neto plate. Drvna industrija je žila kucavica za Gornje Podgradce, čija propast znači propast i ove mjesne zajednice. Ono što je ostalo radnicima jeste grčevita borba za svoja prava, gdje ih institucije razvlače od jedne do druge, a oni ne mogu ni na biro.
Uz radnike Nove DIPO, javio se problem radnika tekstilnog preduzeća “Hakadesh”, koji nisu dobili martovsku platu, a neizvjesna je isplata aprilske plate. Kako su nam radnici ovog preduzeća javili, oni nekoliko dana protestuju u prostorijama preduzeća, a po njihovim riječima, uprava preduzeća im je poručila da ako hoće mogu dati otkaze, gdje ostaje pitanje isplata plata i ostalih obaveza. Naš medij je uputio dopis ovoj firmi ali još nismo dobili nikakav komentar na nastalu situaciju.
Samo u pomenute dvije firme radi više od 200 radnika, dok sa druge strane brojni radnici zaposleni u drugim preduzećima i dalje na račun dobijaju minimalac, a ostatak im uplaćuje u u koverti. Problem rada na crno je rak rana našeg društva, posebno vidljiv u građevini i sezonskim poslovima.
Aktuelna društvena kretanja ne idu u prilog radnicima, jer je inflacija pojela dobar dio dohotka, a reakcije institucija su slabe. Međutim, tržište rada je ušlo u složen proces, pogotovo u BiH, gdje je radnika sve manje, pa se se sve više nameće potreba za uvozom radne snage.
