Manastir posvećen Pokrovu Presvete Bogorodice u Čirkin Polju kod Prijedora nakon godinu dana izgradnje dobio je obrise koji već sada potvrđuju da će to biti impozantan vjerski objekat.
“Ovo sve govori da je riječ o veoma kvalitetnoj građevini dimenzija 28 sa 18 metara, a uporedo smo počeli i izgradnju konaka koji ima osnovno – manju kapelicu, monaške sobe ili kelije, te prateći objekat”, ističe Hrvaćanin.
On dodaje da je ova građevinska sezona završena i da je manastir doveden do pod krov, a pomoć u izgradnji očekuje se od lokalne zajednice, Vlade Republike Srpske i vjerujućeg naroda.
“Stalno neko dolazi i donosi darove, uvijek se nešto pripremi i nerijetko zateknem kod vrata ostavljenu miloštu. Narod to voli i želi, vidim da to podržava”, kaže Hrvaćanin.
On navodi da će ovaj manastir sigurno obogatiti i turističku ponudu grada, a da će se vremenom proširiti i saznanje o njegovom istorijatu.
“Vizantijski stil i gradnja mogu se slobodno porediti sa periodom Nemanjića, ako nije i kvalitetnija, jer je riječ o kvalitetnijim materijalima. U planu su parkovi, klupe i ladare, te da jedan od tri izvora spustimo ovdje. Radovi se izvode kvalitetno, ali je to i zahtjevno”, ističe Hrvaćanin.
On dodaje da u idućoj godini očekuje da će biti ozidana dva zvonika i kupola.
“Ovo je rijedak slučaj da je kupola veća od zvonika. Zvona su već stigla od darodavaca. Završetak radova će dugo trajati, pa nam je prvenstveno važno da stavimo manastir pod krov i osposobimo za bogosluženje, da crkva postane živa”, istakao je Hrvaćanin.
Biće jedinstven i možda najveći objekat u eparhiji Banjalučkoj
Njegova svetost patrijarh srpski Irinej posjetio je građevinu o Vaskrsu i izrazio oduševljenje radovima na ovoj građevini.
Ovaj manastir se, prema riječima protonamjesnika Hrvaćanina, u literaturi prvi put pominje u Šematizmu Pravoslavne mitropolije i arhidijeceze dabro-bosanske za godinu 1884, 1885. i 1886, u kojem se navodi “da je kod Prijedora bio jedan pravoslavni manastir, te je i sad jedna ravnica, obrasla šumom koja se naziva Kaluđersko polje”.
“Slično se navodi i u Prvom šematizmu pravoslavne srpske mitropolije Banjalučko-bihaćke za 1901. godinu. Međutim, ovaj manastir se može dovesti u vezu sa dva natpisa sa imenima proigumana Avksentija Miloševca iz 1690. godine i Timotija, jeromonaha Miloševca iz 1722. godine, gdje se uz njihova imena navodi epitet Miloševac.
To može značiti da su ova dva monaha zaista bila iz manastira Miloševac kod Prijedora, koji je stradao, kao i ostali manastiri na ovom području tokom austrijsko-turskog rata 1683-1699.godine”, pojašljava istorijske podatke Hrvaćanin.
On dodaje da se u groblju u neposrednoj blizini često nailazi na iskopine manastira – temelje, ciglu, keramiku i kamen koji ukazuju upravo na postojanje te građevine.
“Budući da je na tom mjestu groblje i da nismo u mogućnosti da sada na tom potezu radimo i iskopavamo grobove, novi manastir se gradi u neposrednoj blizini te lokacije, a od kamena porušenog manastira Miloševac 1890. godine izgrađena je Crkva Rođenja Presvete Bogorodice na Pašincu”, ističe Hrvaćanin.
On dodaje da je ideju vladike da se obnovi, odnosno ponovo izgradi ova pravoslavna svetinja podržao vjerujući narod ovog kraja jer je početak gradnje manastira velika radost u vremenu kada je duhovna snaga najpotrebnija.
/Srna/
