Hicima ispaljenim iz snajpera iz dijela Sarajeva pod muslimanskom kontrolom, na današnji dan prije 26 godine, ubijene su srpske djevojčice Milica Lalović i Nataša Učur u sarajevskom naselju Grbavica.
Za taj zločin, kao i u mnogim drugim slučajevima ubistava srpskih civila, niko nikada nije odgovarao.
Snajperista sa zgrade “Lorisa” na tadašnjem Trgu Pere Kosorića, a sada Trgu heroja, ubio je 11. marta 1995. godine desetogodišnju Milicu i devetogodišnju Natašu koje su se igrale lastiša u Ulici Rave Janković, ispred zgrade na broju 59, u naselju koje je tada bilo pod srpskom kontrolom.
Predsjednik Udruženja porodica poginulih boraca i nestalih civila Sarajevsko-romanijske regije Milka Kokot rekla je ranije da slučaj ovih ubijenih djevojčica, nažalost, nije jedini, jer su mnoga srpska djeca u dijelovima Sarajeva pod srpskom kontrolom ubijana i teško ranjavana, ali da za to nikada niko nije procesuiran.
”Srpska djeca i civili nisu ubijani i teško ranjavani samo na Grbavici nego i drugim dijelovima Sarajeva koji su u ratu bili pod srpskom kontrolom – Vojkovićima, Grlici, Vracama…”, istakla je Kokotova.
Ona podsjeća na činjenicu da je u Sarajevu u tom periodu djelovala teroristička grupa “Ševe”, čiji su snajperisti ubijali, ne samo srpske civile u dijelovima grada pod srpskom kontrolom, nego i srpske i bošnjačke civile, među kojima i djecu, u Sarajevu pod muslimanskom kontrolom, a za to okrivljivali Srbe.
Samo osam mjeseci prije potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma Milica i Nataša odigrale su svoju posljednju igru, koju je prekinuta smrću koje je došla iz dijela grada gdje su rođene i živjele.
Djevojčice su odmah prevezene u bolnicu Kasindo. U zapisniku iz bolnice piše da je Milica dovezena mrtva, dok je Nataša umrla 15 minuta nakon prijema.
Prema svjedočenjima tadašnjih stanovnika Grbavice, u vrijeme kada su ubijene djevojčice nije bilo nikakvih ratnih dejstava, jer je bio sklopljen sporazum o primirju koje su nadgledali francuski i ruski pripadnici međunarodnih vojnih snaga.
Na samo nekoliko desetina metara od njihovih punktova koji su bili raspoređeni na liniji razdvajanja između dvije zaraćene strane hladnokrvno su ubijene Milica i Nataša.
Prema navodima svjedoka, devojčice je ubio S.P, pripadnik 101. brigade takozvane Armije BiH. Sarajka Fatima Bajramović svjedočila je da je to učinio Sejo Piskić koji je rođen 1956. godine u Gračanici.
”Ko zna koliko ih je snajperista posmatrao i oko 15.30 časova odjeknula su dva pucnja”, posvjedočio je svojevremeno Milan Pavlović iz Sarajeva.
Svjedoci su ispričali da se Piskić javno hvalio da je iz snajpera ubio djevojčice i još 20 Srba u naselju Grbavica. Privođen je, ali nikada nije procesuiran. Ovaj slučaj ne postoji u pravosudnim institucijama.
Danas nema informacija gdje se Piskić nalazi, a spekuliše se da je poginuo ili umro.
Upućeni u funkcionisanje tadašnje takozvane Armije RBiH tvrde da je Piskić bio samo dio lanca komande i da je iz snajpera na srpska područja pucao po zadatku svog komandanta, što znači da bi za ovaj zločin morali da odgovaraju rukovodioci 101. brigade, ili oni koji su im u sistemu komandovanja bili nadređeni.
Kokotova ističe da ne iznenađuje da i ovaj slučaj nije sudski procesuiran, jer je to postala praksa pravosudnih institucija BiH kada je riječ o srpskim žrtvama, dok se s druge strane Srbi redovno procesuiraju i izriču im se maksimalne kazne.
Ostalo je zabilježeno da je tadašnji bošnjački vođa Alija Izetbegović rekao da ubijene devojčice za njega nisu Srpkinje, već građanke Sarajeva.
Miličini roditelji rekli su jednom, kada su smogli snage da govore o tragediji koja ih je pogodila, da su se u Sarajevo vratili iz izbjeglištva u Vojvodini na njen nagovor.
Nataša i Milica sahranjene su jedna do druge na groblju Miljevići u Istočnom Novom Sarajevu, samo na nekoliko kilometara od grada u kojem su rođene, koji su voljele, a iz kojeg im je na njihovu ljubav odgovoreno mržnjom koja ih je i ubila.
Pratite ”Micro mrežu”:
