Ministarstvo pravde Republike Srpske novim Zakonom o notarskoj službi predvidjelo je najmanje jedno službeno sjedište notara u svakoj lokalnoj zajednici i ukinula kriterijum da jedan notar ide na 20.000 stanovnika. Par mjeseci posle, ispostavlja se kako je ideja da svaka opština ima svog notara neodrživa.
Resorno ministarstvo već duže vremena sprovodi konkurs za izbor notara u manjim opštinama i gradovima. Iako je procedura i dalje u toku, jasno je da je novi model doživio fijasko.
Naime, za 33 lokalne zajednice nije se javio ni jedan kandidat zainteresovan za otvaranje kancelarije.
U pitanju su Trnovo, Berkovići, Bileća, Vlasenica, Vukosavlje, Gacko, Donji Žabar, Istočni Drvar, Istočni Mostar, Jezero, Kalinovik, Kneževo, Kostajnica.
Zainteresovanih nije bilo ni za Krupu na Uni, Kupres, Lopare, Ljubinje, Miliće, Nevesinje, Novo Goražde, Osmake, Oštra Luku, Pelagićevo.
Niko ne želi biti notar ni u Petrovcu, Petrovu, Ribniku, Rudom, Srebrenici, Ugljeviku, Han Pijesku, Čajniču, Šekovićima i Šipovu.
Najveće interesovanje budući notari su pokazali za Čelinac, Stanare i Istočno Novo Sarajevo gdje su se javila po tri kandidata, kao i za Srbac i Stanare za koji su stigle po dvije prijave.
Kako je rečeno u ministarstvu, sa njima će ovih dana biti provedeni intervjui.
Takođe, po jedan kandidat je konkurisao na pozicije u Sokocu, Istočnom Starom Gradu, Vipšegradu i Rogatici.
Ivelić: Ne isplati se
Predsjednik Notarske komore Republike Srpske Slada Ivelić kaže za CAPITAL kako su notarijati u malim sredinama, ispod 20.000 stanovnika, neodrživi.
Prema njenim riječima da bi jedna kancelarija opstala u njoj mora biti zaposleno najmanje tri radnika bez obzira na ostvareni promet.
”Notar prima stranke, čita i potpisuje ugovore ali on ne može da funkcioniše bez administrativnih radnika. Te troškove notar u jednoj maloj sredini ne može da pokrije iz svog rada”, kaže ona.
Kao jedan od problema ona identifikuje i mali promet sa nekretninama u nerazvijenim sredinama, na osnovu kojeg se obračunava notarska naknada.
U dobrom dijelu Republike Srpske on je na zanemarivom nivou, a tamo i gdje ga ima, vrijednost nekretnina i ugovora je niska.
”Zbog toga se ljudi sa tih područja češće odlučuju da se zaposle u pravosuđu ili advokaturi”, smatra Ivelićeva.
Ona kaže kako i u evropskim zemljama postoje slični problemi, s tim da je u pojedinim slučajevima država notaru omogućila da se pored tog posla bavi i advokaturom. U Republici Srpskoj ova dva poziva su striktno razdvojena.
Zanimljivo je da su advokati u Republici Srpskoj imali sličan prijedlog, ali da ga vlast nije prihvatila. Naime, oni su tražili da se i njima kao i notarima daju ovlašćenja kod sklapanja i propisivanja ugovora.
Advokatska komora Republike Srpske je ranije pokušala da ospori Zakon o notarima RS, gdje su tvrdili kako se notarima daje monopol, te kako bi i jedni i drugi trebali biti ravnopravni, ali je Ustavni sud RS njihovu apelaciju odbio, o čemu je CAPITAL ranije pisao.
Inače, prema imeniku Notarske komore Republike Srpske najviše notara radi u Banjaluci, i to njih 13. Slijedi ih Bijeljina sa osam i Prijedor sa četiri notarske kancelarije.
/CAPITAL: Dejan Tovilović/
