Prije nekoliko nedjelja na Instagram profilu, primjetila sam objavu jednog od pratilaca o nestanku petnaestogodišnje djevojčice. Prijatelji i porodica su se angažovali da pokušaju da je nađu i preko društvenih mreža. Na svu sreću, devojčicu su brzo pronašli, a uzrok njenog nestanka bio je bijeg od kuće zbog svađa roditelja čiji je visokokonfliktni razvod u toku. Razvodi su danas postali uobičajena stvar. U mom okruženju, a vjerujem da je tako i u vašem, trenutno imam bar dvije osobe koje su pred razvodom. Povezujući bijeg ove djevojčice i neke druge priče djece razvedenih roditelja, koje sam slušala kroz praksu ili u privatnom okruženju, navelo me je danas napišem nešto o toj djeci.
Najveće greške koje čine roditelji
U razgovoru sa direktoricom Centra za socijalni rad Laktaši, koja mi je pokušala približiti sliku brakorazvodnih parnica iz ugla radnika Centra, koji je kao posrednik, obavezno uključen u svaki postupak, gdje se radi o roditeljima maloljetne djece, saznajem da je broj konfliktnih razvoda u porastu. Uzroke razvoda teško je svesti na jedan. Obično se taj jedan navede kao primarni, a tokom postupka otkrije se niz problema sa kojima su se susretali supružnici tokom bračnog života. Najčešće se kao uzroci navode: neslaganje u životnim vrijednostima, preljuba, odlazak sa novim partnerom, nasilje i drugi, specifični razlozi. Problem sa kojim se stručni saradnici iz Centra susreću kada su u pitanju djeca, je najčešće taj kada roditelji počinju da se ponašaju sebično, i svoju partnersku ulogu, stave ispred roditeljske. U ljutnji i želji da se postignu što bolji uslovi za sebe, ili samo da se naudi partneru, djecu često koriste za postizanje vlastitih ciljeva i osvetu, što je apsolutno pogrešno, jer pored toga što su jednom drugom bili partneri do juče, oni oboje ostaju roditelji toj djeci danas. Tu ulogu roditelji ne bi smeli zaboraviti.
Kako se u tome osjeća dijete?
Nakon što mi je Suzana ispričala nekoliko plastičnih primjera iz prakse, počela sam da se ubacujem u ulogu djeteta i zamišljam kako to sve njemu može da izgleda. Pokušajte sa mnom zajedno da zamislite da ste vi dijete. Da imate najbolju mamu na svijetu. Ona vas stalno mazi, pravi vam odlične palačinke sa kremom, sprema vam ruksak za školu, pomaže vam oko zadaće iz matematike. Takođe imate najboljeg tatu na svijetu. Stalno se nešto šali. Uvijek izmišlja viceve, i sa njim idete vikendom na pecanje. Kada vam pukne guma na biciklu on je odmah zamijeni. Tata vam pomaže oko prirode i društva, jer je veterinar pa zna sve o životinjama. Kada padnete i ogrebete se trčite mami da vidi ranu. Kada vas neko zadirkuje trčite tati da se žalite. Kada ste tužni oni vas tješe, kada ste uplašeni oni vas smire. Iako vas nekada kada napravite nestašluk pošalju u kaznu, ipak su za vas najbolji na svijetu, a vaš svijet u vašoj maloj glavi je savršen. Međutim, jednoga dana taj svijet se ruši. Odjednom, mama mrzi tatu, tata mrzi mamu. Kažu vam da se razvode. Svakodnevno slušate svađe. Čujete kako tata govori mami kako je sa njom bio u braku samo radi vas, a bio je nesrećan, i ona je bila nesrećna. Mislite da treba nešto da uradite, bi ste krivi što su mama i tata nesrećni. Ne znate šta tačno to znači, ali počinjete da im ugađate, ne želite da oni budu tužni zbog vas. Mama počinje da priča loše o tati koju je otišao iz stana. Kaže da vas je oboje napustio. Osjećate se napušteno, a niste ništa uradili. Kaznio vas je, a niste krivi. Zbunjeni ste. Pokušavate da smislite načine da vratite tatu, a u isto vrijeme ne želite ni da vas mama napusti, ostaćete sami. Tata kaže da je mama vještica i da ga je izbacila iz stana. Tata vas nije nikad lagao, znači mama vas laže, nije vas napustio, ali ni ona nije nikada lagala, pa ste zbunjeni još više. Ljuti ste i gubite povjerenje u njih. On će obećao doći ma vašu školsku priredbu, ali se nije pojavio, tužni ste ali nemate kome reći, jer je mama tužna, i morate vi nju da tješite. Usamljeni ste, iznevjereni, nemate povjerenja u roditelje, ne znate šta je istina, a dok se sve to dešava, svi vam kupuju poklone, vode vas gde god želite i vi polako počinjete da izvlačite najbolje za sebe iu toga, manipuliše te roditelje da dobijete šta želite, tako što im pričate ono što žele da čuju.
Iz ovog jednog, izmišljenog primjera, možemo vidjeti čitav opus negativnih osjećanja, emocija i posljedica koje ovakvo roditeljsko ponašanje može izazvati kod djeteta. U trenutku kada je vaše dijete još uvijek dijete, ono vas ne gleda kao partnere, nego kao roditelje. Njemu je svejedno da li vi razgovarate ujutru uz kafu i da li spavate u odvojenim sobama, djete od vas ima neka druga očekivanja. Zbog djece ne treba ostajati u lošem braku, ali o djeci prilikom razvoda treba izuzetno voditi računa. Kada ste ih donosili na svijet, vi djecu niste pitali da li to oni žele. To je bio vaš izbor. Stupanje u brak sa vašim partnerom je takođe bio vaš izbor, ne njihov. Razvod braka, shodno tome, opet vaš izbor. Djeca ništa od toga nisu tražila, to su bile vaše odluke, pa je jedino ispravno i odgovorno da djecu ne opterećujete posljedicama svojih loših izbora.
U novonastaloj situaciji djetetu treba omogućiti da se i dalje osjeća sigurno i voljeno, te da mu se prekid bračnog odnosa jasno predoči, koristeći terminologiju prilagođenu njegovom uzrastu. Ni slučajno ga ne treba emocionalno uslovljavati i tjerati da bira između roditelja. Takođe je važno da vaspitno dijelovanje ostane usaglašeno. Važno je da se djetetu omogući što lakše prihvatanje promjene, a ne da mu se u toj promjeni, od života napravi pakao, i da na njega to ostavi stalne posljedice.
