“Gradiška je dosanjala svoj san. Čestitam svim građanima”, poručio je priče četiri godine gradonačelnik Gradiške, Zoran Adžić, kada je Gradiška i zvanično postala grad.
Da li su i građani dosanjali svoj san uz gradonačelnika dalo bi se raspravljati. Ono o čemu se može raspravljati jesu određene činjenice, kojima ćemo se pozabaviti tokom ovog teksta.
Od 2019. do današnjeg dana Gradiška je napravila brojne iskorake kada su u pitanju određeni segmenti, međutim, bilo je i dosta stvari s kojima se grad na Savi ne može ponositi.
Ako krenemo redom onda možemo pohvaliti određene infastrukturne stvari poput izgradnje saobraćajnica, uređenja, parkova i većih parking prostora. Uz to, završena je sportska dvorana, obnovljeni su brojni mjesni domovi, izgrađeni vrtići i uređeni parkinzi ispred stambenih zgrada.
Ono sa čim se ova vlast posebno može pohvaliti jeste korištenje inostranih fondova, koji su kroz bespovratna sredstva razvijali Gradišku u svim segmentima. Isto tako Zoka Grantić, kako gradonačelnik sam sebe zove je razvijao i Agroindustrijsku zonu u Novoj Topoli, gdje je došlo nekoliko ozbiljnih stranih investicija. Završen je jedan od najvećih infrastrukturnih projekata, novi most u Čatrnji ali njegovo puštanje u rad će sačekati još nekoliko godina. Završena je i obilaznica prema autoputu, kao i kružni tok u Brestovčini.
Napravljen je i određen kulturni iskorak kroz kreiranje Gradskog pozorišta i kina u Kulturnom centru. U međuvremenu Gradiška je dobila i Radio-televiziju Gradiška.
Pored pozitivnih stvari, treba spomenuti i one negativne, a one se ogledaju, prije svega, u slomu nekada najjačih preduzeća na području Gradiške, kao i činjenici da su građane ove lokalne zajednice koštali milione maraka kredita gorepomenuti projekti. U pomenutom periodu govedarska firma “Farmland” je potpuno opustošena i pretvorena u ruševinu. S radom je prestala i svinjogojska farma “Top farm”, kojoj stečajna upravnica svakom novom prodajom obara cijenu i pretpostavlja se da će ovo nekada strateško preduzeće Lijevča polja otići u bescjenje. Drvna industrija “Nova Dipo” na koju se naslanja potkozarski kraj, je pred gašenjem.
Ono što Adžić kao gradonačelnik nije uspio riješiti jeste problem zgrade Gradske uprave, čije rentanje od Krajina osiguranja grad mjesečno plaća oko 8.000 KM, a novac je bio obezbjeđen od prodaje zgrade Policijske uprave Gradiška. Isto tako aktuelna vlast u Gradišci nije uspjela da riješi problem hotela, pa je grad sa oko 50.000 stanovnika i dalje bez hotela. Hotel hronično nedostaje Gradišci, a upravo ovaj objekat čini jednu lokalnu zajednicu gradom.
Sve u svemu unazad četiri godine ne možemo zanemariti projekte u gradu Gradišci i razvoj grada na Savi. U poređenju sa drugim lokalnim zajednicama, Gradiška je privredno, kulturno, socijalno ali prije svega i ekonomski daleko naprednija i razvijenija. Ipak, migracije čine svoje, pa je ovaj trend nastavljen kako u čitavoj BiH, tako i u Gradišci.
