Povodom godišnjice poplava koje su se desile 2014. godine na području BiH htjeli smo se osvrnuti na volontere koji su vrijedno pomagali sugrađanima pogođenim ovom nepogodom, te ispitati kakvo je stanje po pitanju zainteresovanosti mladih za volontiranje danas. Ovim putem porazgovarali smo sa predstavnicima udruženja Most, Crvenog krsta Gradiška, te doktorom pedagoških nauka i profesorom na Univerzitetu u Banja Luci, Nebojšom Macanovićem.
Iz Crvenog krsta Gradiška ističu kako su za vrijeme poplava 2014. godine osoblje i volonteri bili u pripravnosti i zajedno uspjeli da pomognu sugrađanima koji su bili pogođeni ovom nepogodom tako što su prikupljali i distribuirali hranu, vodu, odjeću i druge potrepštine. Tada je u akcijama učestvovalo preko 20 volontera.
Kada upoređujemo broj volontera i zainteresovanost mladih tada i sada, iz Crvenog krsta Gradiška poručuju da se broj volontera povećao s godinama, a da su mladi ljudi uvijek spremni i motivisani da pomognu.
S druge strane, iz udruženja Most poručuju kako je Volonterski servis RS te godine potraživao volontere, a mladi koji su bili stalni volonteri udruženja su bili prvi koji su se prijavili da učestvuju u akcijama pomoći. Kako poručuju iz udruženja veliki broj srednjoškolaca čak i pored promocija i raznolikog sadržaja koji im se pruža u okviru omladinskog aktivizma, nisu entuzijastični na pomisao da svoje slobodno vrijeme provedu volontirajući.
Doktor pedagoških nauka, Nebojša Macanović ističe kako je problem što djeca još u osnovnoj i srednjoj školi ne stvaraju naviku volontiranja i humanitranog rada, te da djeca imaju sve manje empatije prema drugima, a na tome najviše mogu da rade roditelji i škola.
“Što se tiče volontiranja naveći problem je to što djeca još u osnovnoj i srednjoj školi ne stvaraju naviku volontiranja i humanog rada, a imaju i sve manje empatije da pomažu drugim i da uviđaju probleme drugih ljudi. Treba da učimo djecu nekim osnovnim životnim vrijednostima, da pomažu onima kojima je pomoć potrebna, a na sve to najviše mogu da utiču roditelji i škole.”
Kada sve sagledamo, smanjenju broja mladih angažovanih ljudi doprinose raznoliki činioci, neki od njih mogu biti velik broj mladih ljudi koji odlaze u inostratsvo, današnji trendovi i društvene mreže ili pak nedovoljno animirajući sadržaji. Ono što donosi nadu jeste onaj manji broj omladine koji svojim radom i trudom pravi male pozitivne promjene u svojim lokalnim zajednicama.
