Udruženje roditelja djece sa autizmom “Duga” Gradiška je organizovalo predavanje pod nazivom “Negativan uticaj prekomjerne izloženosti digitalnim uređajima na psihomotorni razvoj djeteta” u maloj sali Kulturnog centra Gradiška.
Predavači su bili doktorica Milijana Selaković specijalista neuropsihijatrije, subspecijalista psihijatrije razvojnog doba i Katarina Bojović, doktorica bioloških nauka, diplomirani defektolog-logoped.
Organizator i direktor udruženja, Saša Kasagić ističe kako je ovo peti put kako udruženje “Duga” u Gradišci angažuje tim ordinacije doktorice Selaković iz Beograda za preglede djece ovog udruženja.
“Nama je zadovoljstvo što možemo po peti put da ugostimo tim ordinacije doktorice Selaković ovdje u Gradišci. Za sve ove godine bilo je nekih 20-ak pregleda naše djece, a udruženje je snosilo sve troškove pregleda i boravak doktora ovdje u Gradišci, pa tako i ovaj put. Svakom prilikom njihovog dolaska ovdje u Gradišku mi smo pokušavali da organizujemo ili neki okrugli sto ili neko predavanje gdje se govorilo o temama važnim za ovo udruženje.”
Sa vremenom se stvara sve veći broj podataka i indikatora koji pokazuju da je učestalost kako govorno-jezičkih, tako i uopšeno problema u ponašanju i pažnji kod djece predškolskog uzrasta sve češće. O ovom fenomenu govorila je doktorica Bojović koja kaže da svemu ovome može doprinijeti i prekomjerna izloženost djece ekranu u malom uzrastu.
“Pretpostavlja se da prekovremena izloženost djece ekranu u ranom uzrastu može doprinijeti sve većoj učestalosti kako govorno-jezičkih, tako i uopšteno problema u ponašanju i pažnji kod djece predškolskog uzrasta. Preporuka Svjetske zdravstvene organizacije je da pre druge godine djeca ne trebaju da gledaju nikakve ekrane, ni televizore, tablete ili telefone. Neko naše kliničko iskustvo ukazuje da pre treće godine ne treba dijete izlagati ekranima, jer se u tom periodu govor koji je funkcionalan i koji se korisiti u komunikaciji i interakciji razvija. Takođe, u tom uzrastu mozak djeteta neurofiziološki nije u stanju da obradi tu količinu impulsa, informacija i senzora koji dolaze preko ekrana i da se na adekvatan način sa njima izbori.”
Podaci koji su alarmirajući jeste da negdje preko 50 odsto djece predškolskog uzrasta ima neka odstupanja na planu govora i jezika, te da u prvom razredu svako četvrto dijete ima neki problem u govoru i jeziku. Zaključak iz datih informacija bi trebao da bude taj da kao društvo moramo više da govorimo o uticajima tehnologije na sve nas, a naročito na djecu, te da budemo pažljiviji i osvješteniji kada su u pitanju telefoni i drugi slični uređaji.
