Možda će ovaj tekst biti previše ličan ali ne mogu da ga ne podijelim sa čitaocima. Običaj paljenje mašala je obilježio moje djetinjstvo u Brezik Lamincima, večeras je to prvi put uradio moj sin.
Mi djeca nismo znali šta znači paljenje mašala, niti nas je to pretjerano zanimalo ali smo svake godine palili gume prikupljene našom snalažljivošću. Ta snalažljivost nas je često dovodila u nevolje. Tako smo jedne godine ukrali dvije traktorske gume od komšije Dušana, pa je došla policija, ali već je bilo kasno. Gume su uveliko gorile, a mi smo slijegali ramenima. Policija nije imala drugu opciju nego da halali gume.
Za mašale smo se pripremali danima. Skupljali smo gume sa svih strana. Znali smo na leđima donijeti gumu na felni od vulkanizera Zuke. Jedne godine smo nanijeli toliko guma, da je plamen za malo zahvatio kabl našeg dalekovoda, pa je čitavo selo moglo ostati bez struje.
Naši roditelji nam nisu davali podršku ali nas nisu ni sputavali u organizaciji paljenja mašala. Nekako je to sve išlo spontano ali je obilježilo naše djetinjstvo, prepuno lijepih uspomena, marifetluka ali i truda da se nešto organizuje i napravi onako kako mi želimo.
Večeras smo s djecom palili mašale. Bilo je plača jer su nečije prije izgorjele, dok su komšije Zjajići napravili neku kombinaciju Vječne vatre, jer njihove mašale još gore. Ovaj zanimljivi običaj je kao stvoren za djecu, jer su po noći napolju s odraslima, pale i mašu štapovima.
Paljenje lili ili mašala je običaj koji se njeguje uoči Petrovdana. Taj običaj se vezuje za stradanje apostola, koji su obješeni na krstu spaljivani smolom. Danas se lile pale tako što se na duži štap zaveže bunt kore drveta, lijeske ili višnje, a ima i onih koji zavežu gumu pa nju pale. Plamen simbolizuje sagorijevanje grijehova.
