Nije tajna da u današnje vrijeme poslodavci u RS-u imaju probleme da nađu i zadrže stručne kadrove. Agencije za zapošljavanje imaju sve manje prijava na oglase, a i kada nađu kvalifikovane radnike, teško je zadovoljiti uslove koje postavljaju kandidati. Sa druge strane kada govorimo o poslodavcima koji više privlače kandidate, možemo istaći da se realni sektor koji posluje na inostranom tržištu, bolje kotira od državnog ili onog koji posluje na našem, jer je mladim ljudima danas važnije da unaprijede svoja znanja i vještine, te da radni odnos zasnuju u stabilnim kompanijama.
Srpsku je zahvatio i još jedan trend, a to je preseljenje unutar države zarad zaposlenja koji i nije bio nešto popularan prethodnih godina. Takav primjer našli smo u gradiškom „PMP Jelšingradu“. Dva mlada inženjera mašinstva, već dugo rade za ovu kompaniju i ne planiraju uskoro da je napuste. Nisu jedini primjer, ali su neobični po tome što je jedan iz Hercegovine, a drugi iz Podrinja.
Darko Pušara je prije šest godina počeo raditi u „PMP Jelšingradu“, gdje je iz studentsih klupa došao do pozicije projekt menadžera.
„U kompaniji „PMP Jelšingrad“ sam nekih šest godina, a ovdje sam došao tako što sam saznao da stipendiraju studente sa Mašinskog fakulteta u Banjoj Luci. Vidio sam njihov oglas za stipendije i posao, te sam s obzirom da mi je ostao još jedan ispit i diplomski, odmah odlučio da stupim u radni odnos. Od tada sam prošao brojne edukacije, usvojio znanje koje su mi prenijele starije i iskusnije kolege, i radim na poziciji projekt menadžera.“
Iako radi u Gradišci, Pušara živi u Banjoj Luci, gdje je došao na studije iz rodnog Gacka. Kako kaže, ovaj dio Republike Srpske daje mnogo više prostora mladim ljudima za rad i usavršavanje, te da nema potrebe da idu u inostranstvo.
Za razliku od Pušare koji je iz studentskih klupa došao u „PMP Jelšingrad“, njegov kolega Stefan Ostojić, je imao prethodnog iskustva kada je u pitanju rad u struci.
„Odrastao sam u Bratuncu, a fakultet sam završio na Univerzitetu u Istočnom Sarajevu. Nakon studija vratio sam se u Bratunac gdje sam i stekao svoje prvo radno isusvo. Istina, nije mi to bilo jedino iskustvo. Imao sam priliku da radim u Rusiji, ali sam se vratio u našu državu, jer jednostavno nisam mogao da se uklopim u taj sistem. Što se tiče novca, bio sam zadovoljan, ali su mi nedostajali moji ljudi, porodica, prijatelji, tadašnja djevojka, sadašnja supruga. Za „PMP Jelšingrad“ sam saznao preko prijatelja i odlučio da se prijavim za posao. Brzo sam se uklopio sa kolegama, a inače radim na poziciji inženjera u industrijalizaciji i automatizaciji, gdje je moj zadatak da radim na procesu unapređenja proizvodnje.“
Ostojić dodaje da u „ PMP Jelšingradu“ ima sve potrebne uslove za napredak i rast, te da mu firma pruža sve ono što je očekivao od svog zanimanja. Kako kaže svakodnevne edukacije ovdje i u inostranstvu govore koliko je firmi stalo da jača kadrove.
Od posebnih iskustava inženjeri Pušara i Ostojić izdvajaju boravak i usavršavanje u sjedištu kompanije „PMP Industries“ u Italiji, gdje su imali priliku da upotpune sliku o ozbiljnosti cijele PMP grupacije.
„Kada vidite koliko je vaša kompanija ustvari jaka i koliko ozbiljno radi, dobijete motiv više. Nekako imate sigurnost, koja nije samo finansijska, nego uočite i to da ćete raditi sa timom koji ide naprijed i koji će konstantno podizati kvalitet“, dodaje Pušara.
Sa druge strane, Ostojić ističe da je finansijski motiv nešto što dolazi samo po sebi ukoliko se dovoljno posvetite svom zanimanju.
„Mladim ljudima je danas isključivo stalo do finansijskog momenta ali kada imate dobro radno okruženje, firmu koja će stati iza vas ukoliko želite da odete na neku edukaciju, sportsko takmičenje ili neku drugu aktivnosti, i na kraju, kada vas na poslu drži entuzijazam i pozitivan stav, onda shvatite da je novac samo jedan od motiva ali nikako glavni u tom čitavom procesu.“
Moderno opremljene hale, sa savremenom tehnologijom, konstantan rad na podizanju standarda, proširivanje proizvodnje i reinvestiranje dobiti u lokalnoj zajednici, su još neki od razloga zašto su ova dva mladića odlučila da svoju karijeru grade baš u „Jelšingradu“.
Za kraj našeg razgovora obojica su dodali, da se nadaju da će njihova priča biti inspiracija i nekim drugim, mlađim generacijama da prvo pokušaju da nađu ono što traže na našim prostorima, jer su sigurni da ovakvih primjera ima još u RS-u.
