Kolekcionari oldtajmera Petar i Slaviša Radulović iz Laktaša ljubav ka automobilima gaje od malih nogu, a njihovo dvorište u Mahovljanima krasi bogata kolekcija četvorotočkaša starijih od tri decenije.
Najviše je starih klasika proizvedenih prije pola vijeka, a otac i sin, zaljubljenici u oldtajmere, uskoro kupuju i nova vozila koje će restaurirati. Najvažnije je, kažu oni, ne narušiti originalnost modela.
Petar Radulović ističe da se trude da starim vozilima udahnu novi život, otrgnu ih od zaborava i sačuvaju za neka buduća pokoljenja. Osnovni cilj im nije prodaja restauriranih automobila, nego što veća kolekcija, koja, kako kažu, nema cijenu. Kao dijete, priča Petar imao je autiće igračke, a sada ima oldtajmere. Novac uložen u ovaj hobi nije zanemariv, ali nikada nije bačen, smatraju Radulovići.
“Sve što ima upotrebnu vrijednost treba zaštititi i sačuvati, između ostalog u to se uklapa i moja priča sa oldtajmerima. Težimo modernom i savremenijem, ali ne zaboravljamo ono što nam je iz djetinjstva ostalo kao drago sjećanje. Tako i ja čuvam uspomene na mog prvog ‘fiću’ i to nema cijenu”, poručio je Petar za Glas Srpske.
Na inicijativu sina Slaviše, prije desetak godina, posvetio je mnogo više pažnje restauraciji oldtajmera. Dio poslova obave sami, ali potrebne su im i usluge limara, auto-lakirera, auto-električara i tapetara.
“Cilj nam je da vrijeme i novac iskoristimo na najbolji način, a ljubav prema svakom poslu je osnova da bi rezultat bio vidljiv. Kada želiš nešto da spasiš, moraš se tome posvetiti. Kroz priču sa ljudima uvijek saznamo gdje ima neki stari automobil koji bismo mogli kupiti i udahnuti mu novi život”, istakao je Radulović.
Takve automobile, priča on, niko neće parkirati pored puta, nego su najčešće u nekoj šupi, ispod nastrešnice, puni prašine ili ljudi u njima odlažu stvari koje ne koriste. Petar poručuje da ne žali novac za takva vozila, ali nekada ni to nije dovoljno, jer su vlasnici vezani za njih, iako ih ne koriste.
“Jedna žena nije željela da nam proda ‘fiću’ iako ga ne vozi, ali on za nju ima sentimentalnu vrijednost. Automobil je očuvan, prešao je samo 3.000 kilometara, ali leži u garaži”, dodao je Radulović.
Slaviša, koji je majstor za auto-folije, ljubav prema automobilima naslijedio je od oca, a posebno izdvaja bube.
“Kada sam bio trogodišnjak jedan čovjek iz Laktaša imao je bubu i vozio je u njoj svu djecu iz ulice. Potrpamo se svi nazad i napravi jedan krug pa nas na kraju počasti bombonama. Od tada je sve počelo”, prisjeća se Slaviša.
Ništa mu, kaže, nije teško, čak ni da pređe 900 kilometara do Makedonije sa bubom.
“Nema gdje ne idem, na skupove i druženja širom bivše Jugoslavije. Suština susreta, koji traju i po nekoliko dana, je druženje, ali i razmjena mišljenja i iskustva. Putovanje, novi pejzaži, ali i poznanstva i naravno sve to sa bubom”, kaže Radulović.
Registracija
Iako su oldtajmeri vozila koja se ne voze cijele godine, vlasnici ih moraju registrovati kao i svaki drugi automobil.
“Tražili smo zakonsko regulisanje statusa oldtajmera, kada i pod kojim uslovima možemo voziti te automobile, ali nismo naišli na razumijevanje nadležnih. Potreban je zakon koji bi podsticao ljude koji žele da imaju oldtajmere. Zar ima smisla da takav auto bude registrovan kao i svaki drugi čitavu godinu, a vožen ponekad”, ispričao je Petar Radulović.
Pratite ”Micro mrežu”:
