U trenutnoj situaciji sa virusom korona određeni teret snose i djeca, koja su prinuđena da što više vremena provode kod kuće.
Odgovore na neka od najčešćih pitanja koja se u ovoj situaciji nameću njihovim roditeljima, ponudio je dr Ranko Rajović, autor NTC programa učenja, član Mense i jedan od vodećih autoriteta regiona za pitanja razvoja djece.
”Mada nadomak proljeća, koje po pravilu nagovještava lijepo vrijeme, sate i sate provedene napolju u igri i druženju, oderana koljena i prljave ruke, dešava se nešto drugačije. Skoro preko noći smo se našli u situaciji koja od svih nas zahtijeva baš ono suprotno: što manje druženja, što manje boravka van kuće. I što čistije, odnosno dezinfikovane ruke. Uprkos stresnim okolnostima, životni tempo se naglo umiruje, a dane počinjemo da provodimo isključivo u krugu najbližih. Mnogi roditelji tragaju za aktivnostima kojima bi djetetu za vrijeme ovog mirovanja, tako nesvojstvenog dječjem duhu, mogli kvalitetno da ispune vrijeme i u dječji dan unesu malo dinamike. U ovom periodu, kada nije preporučljivo da se djeca vode na rođendane, igrališta, parkove, druženja, suočeni smo sa problemom dosade kod najmlađih, ali možda i nas starijih. Međutim, potrebno je istaći da dosada predstavlja važan faktor razvoja i jedan je od mnogih osjećaja koje dijete mora da spozna i da nauči sa njim da se nosi”, navodi doktor Rajović na zvaničnoj veb stranici NTC programa učenja, a koji je svoje preporuke razvrstao kroz nekoliko pitanja.
Jedno od njih je i kako razgovarati sa djecom o novonastaloj situaciji.
”Jasno je da se situacija sasvim mijenja kada dijete po čitav dan, danima, nedjeljama, mora da je kod kuće, bez dodatnih organizovanih aktivnosti i druženja. U ovakvim okolnostima svakako preporučujemo umjereno planiranje djetetovog slobodnog vremena, pogotovo kada mu „zapne“ u osmišljavanju aktivnosti. Uz to postoji i drugi problem, a to je strah koji se javlja kod dece, jer djeca nepogrešivo osjete zabrinutost svojih roditelja. Potrebno je djeci objasniti da je u pitanju jedna drugačija vrsta gripa, koja za njih nije toliko opasna, ali jeste za starije članove porodice i da se zato uvode mjere opreza. Mogu čak i da osmisle igru, da zapravo kroz igru vježbaju važne elemente zaštite od infekcije, npr. da se „takmiče“ i da što manje puta u toku dana dodiruju lice, oči, nos, usta i da „prekršaj“ bilježe na posebnom papiru”, navodi dr Rajović.
Uveče, objašnjava, djeca mogu da pogledaju ko ima najmanje prekršaja i to je pobjednik za taj dan. Djeca će pratiti roditelje i bilježiti negativne poene za roditelje, a u isto vrijeme trudiće se da ne dodiruju svoje lice.
”To je važna prevencija, a uz nekoliko takvih igara, biće im zanimljivo. Naučiće da bilježe poene, da sabiraju ko je pobjednik za jedan dan, za nedjelju dana, za mjesec dana. Mogu se uvesti i neke simbolične nagrade. Urođena želja da dobro urade neki zadatak, posebno je izražena kod male djece, pa putem igre uvijek možemo osmisliti nešto što je korisno za njih.”
/Srpskainfo/
