U proteklih 10 godina na području Republike Srpske imali smo desetak profesionalnih mafijaških ubistava, nijedno od njih još nije riješeno, a većina ih je počinjena na isti način.
Ubistvo Slaviše Ćuluma prošle sedmice u Banjaluci samo je jedno u nizu koje bi moglo ostati nerasvijetljeno. Stručnjaci za bezbjednost, sa kojima smo razgovarali, ističu da je svim ovim ubistvima jedna stvar zajednička, a to je potpis mafije.
Većina ubistava izvedena je po ugledu kako su to ranije radili članovi zloglasnog zemunskog klana. Žrtva se prati, nađu se slabe tačke, a nakon ubistva policija jedino uspije pronaći zapaljeno vozilo i uništeno oružje.
Ubice obično koriste automatske puške ili snajpere.
– Prvih 72 sata su ključna; ako se u tom periodu ne nađu čvrsti i neobirivi dokazi, skoro svi slučajevi ostaju neriješeni. To nije slučaj samo za Republiku Srpsku, nego i za cijeli Balkan – kaže jedan od naših sagovornika.
Dugačka lista
Kada su pitanju neriješena ubistva, a koja po načinu egzekucije liče na profesionalna mafijaška ubistva, to su likvidacije Ruška Pajića, Jasmina Imširovića, Nebojše Čubrilovića, Milana Vujčića, Čede Đokića, Siniše Miličevića, Senada Kobilića, Damira Ostojića i, na kraju, Slaviše Ćuluma.
Naši sagovornici pojašnjavaju da sva ta ubistva imaju potpis mafije i da su skoro sva izvršena na identičan ili skoro isti način. U većini njih se pretpostavlja da su ubice došle iz Srbije, što policiji dodatno otežava posao.
Da oduvijek postoji veoma dobra saradnja kriminalaca u regionu za Srpskainfo pojašnjava i jedan od najpoznatiji kriminologa na ovom područu Dobrivoje Radovanović.
– Postoje veoma dobre saradnje i to je opšte poznato u kriminologiji, a to je da organizovani kriminal ne poznaje granice. Čak vjerujem da profesionalne ubice iz BiH i Crne Gore dolaze u Srbiju, a takođe oni iz Srbije odlaze u susjedne zemlje, pa čak i Hrvatsku, da odrade svoje prljave poslove – pojašnjava Radovanović.
Težak posao za policiju
Ističe da je upravo zbog te činjenice policiji u državi u kojoj se desilo ubistvo jako teško da ubicama uđe u trag, ako oni vješto i profesionalno odrade svoj posao.
– Riječ je o profesionalcima. Ako izbjegnu fotografisanje i bezbjednosne kamere, zatim ako zatru tragove kao što su sakrivanje oružja i paljenje automobila, koji je po pravilu ukraden, inspektorima je veoma teško da ih otkriju. Zbog toga nas ne treba čuditi što policija ima mali procenat rasvijetljenosti ovih ubistava – kaže Radovanović.
On je za Srpskainfo pojasnio da su sva mafijaška ubistva skoro ista u cijeloj Evropi.
– Žrtve su ljudi koji obično imaju neke naznake da su u opasnosti i oni se čuvaju. Zbog toga se ubice odlučuju da sačekuše organizuju u vrijeme i na mjestu gdje se oni najmanje nadaju, gdje najčešće nemaju obezbjeđenje. Nakon što završe „posao“, oni uništavaju sve tragove koje vode prema njima, kao što su oružje i vozila – ističe Radovanović.
Porodice
Prema njegovim riječima, profesionalne ubice svuda u svijetu paze da nikada ne povrijede članove porodice ubijenog ili nedužne građane, ali da takva situacija nije u Srbiji.
Na ovakav način prošli petak ubijen je i Slaviša Ćulum.
Iako je policija odmah izašla na teren, blokirala grad, privela veliki broj kriminalaca, još nema osumnjičnih za ubistvo. Sama informacija da je dio pretresa obavljen u Gradiški upućuje na mogućnost da je i u ovom slučaju ubica došao iz Srbije.
Direktor policije Republike Srpske Darko Ćulum je ranije izjavio da se može smatrati da je ubistvo Damira Ostojića Šijana posljedica obračuna kriminalnih grupa u regionu, kakvim su ranije označena ubistva Kobilića, Miličevića, Nebojše Čubrilovića, Đokića, Milana Vujičića, Jasmina Imširevića, Ruška Pajića i druga koja do danas nisu rasvijetljena.
– Sve su to mafijaška ubistva s nekakvom pozadinom, koja su povezana s djelovanjem i ponašanjem tih osoba. U našem okruženju, odnosno Srbiji i Crnoj Gori, od 2012. bilo je, ako se ne varam, 129 mafijaških ubistava, od čega je samo osam rasvijetljeno – rekao je ranije Ćulum.
Ubistva
Ruško Pajić
Ubijen je 22. februara 2010. u sačekuši ispred vikendice njegovog kuma Milenka Macanovića u Čokorskim poljima u Banjaluci. Ubica ga je čekao sakriven iza vikendice. Kada se Pajić zaustavio u dvorištu, u njega je ispalio više hitaca iz automatske puške, koja nikada nije pronađena. Dva kilometra od vikendice pronađen je zapaljen ”audi”.
Jasmin Imširović
Ubijen je 21. aprila 2013. godine u sačekuši ispred zgrade gdje je živio u naselju Kočićev vijenac u Banjaluci. Komšije su začule povike: “Policija, policija!”, nakon čega su ispaljena dva hica, kojima je Imširović pogođen u srce i u grudi.
Nebojša Čubrilović
Ubijen je 1. oktobra 2015. godine u sačekuši ispred kuće koju je iznajmio u Banjaluci. Ubica je sačekao da izađe iz vozila, a zatim u njega ispalio više hitaca.
Milan Vujičić
Milan Vujičić Vujke ubijen je hicima iz oružja ispred gradiškog kafića ”Kasper” 10. oktobra 2015. godine. Pogođen je jednim metkom u grudni koš, a ispaljena su četiri metka. Utvrđeno je da se radi o klasičnoj sačekuši.
Čedo Đokić
Ubijen je 1. avgusta 2016. hicima iz snajpera dok je sa suprugom sjedio na terasi, na trećem spratu zgrade u centru Zvornika. Po riječima mještana, prvo su čuli pucnje, a zatim i ugledali tijelo muškarca na terasi, nakon čega je stigla i policija.
Siniša Miličević
Ubijen je 31. maja 2018. oko 22.40 u klasičnoj sačekuši ispred njegove zgrade u Dabrobosankoj ulici u Istočnom Sarajevu. Ubica ga je čekao, a kada je Miličević krenuo prema ulazu ubica mu je prišao s leđa i ispalio četiri metka. Zatim ga je „ovjerio“ sa još tri metka dok je bio na zemlji.
Senad Kobilić
Poznati sarajevski mafijaš ubijen je 23. jula 2018. u Gradišci. On je likvidaran hicem iz snajpera dok je sa društvom sjedio ispred kafića ”Dom” u selu Liskovac.
Damir Ostojić
Ubijen je 5. septembra 2018, takođe u sačekuši u blizini njegove kuće. Na njega i suprugu ispaljen je veliki broj hitaca, a od zadobijenih povreda on je preminuo na licu mjesta. U ovom slučaju nekoliko osoba je uhapšeno, ali nikada nije podignuta optužnica.
/Srpskainfo/
