Možda i ambiciozan naslov može da nasluti koliko naše društvo zaista posvećuje pažnju svojoj budućnosti-djeci. Analizirajući postojeće zakonske regulative sa stručnjacima i problematizujući pitanje djece u “Nedjelji djeteta” dolazimo do brojih problema u oblasti dječije zaštite, za koju je potrebna velika borba društva i pojedinaca.
Borba koju države poput naše ne mogu da vdoe, pa se zakonskim aktima koje donose odaju u svojoj nezainteresovanosti za problem djece, pogotovo one koja pripadaju ranjivim grupama-djeci sa smetnjom u razvoju. Upravo je otac djeteta iz te grupe Dragoslav Šinik podijelio bolan status na fejsbuku, gdje se pita imaju li djeca pravo da budu i dalje djeca ili to propisuju zakoni i oni koji te zakone tumače.
Dnevni centar u Gradišci, kako ističe Šinik, tumači drugačije uputstva Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske i time drži djecu u četiri zida.
“Ta prva mjera koju je donio Institut dozvoljavala je boravak do petoro djece u grupi, a u mjeri koja je donesena dva mjeseca kasnije boravak do 10 djece. Međutim, naša djeca sve do danas to parvo nisu ostvarila. U Centru mogu da borave djeca čiji su roditelji zaposleni i nemaju gdje da čuvaju djecu i oni su prioritet ali nije to obaveza kako tumače u Centru za socijalni rad Gradiška”, pojašnjava Šinik.
Tako na primjer roditelji ne mogu da rade, jer su im djeca u Dnevnom centru samo nekoliko sati, a malo koji poslodavac je spreman da zasnuje ovakav radni odnos, poručuje Šinik. Pravilnik o ostvarivanju prava na dnevno zbrinjavanje vrlo šturo definiše korisnike i uslove ove usluge. Pitanje korisnika, uslova i sadržaja usluge trebalo bi regulisati drugim dokumentom. To je Pravilnik o stručnim standardima usluge dnevnog zbrinjavanja za djecu, odnosno odrasle, poručuje profesorica na Fakultetu političkih nauka UNIBL i šefica odsjeka za socijalni rad Mira Ćuk.
“Nažalost, naše nadležno ministarstvo nikad do sada nije donijelo takav dokument, iako su ranijih godina pripremljeni stručni standardi socijalnih usluga za značajan broj usluga i pilotirani u praksi kroz jedan poseban razvojni projekat koji je vodio i podržavao “Save the children UK”. U nedostatku stručnih standarda svaka služba koja pruža uslugu dnevnog zbrinjavanja sama definiše kriterijume za korištenje usluge, korisnike, uslove itd. Za posljedicu imamo šarenilo i često usluga nije u skladu sa potrebama korisnika kojima je namijenjena”, ističe za ”Micro mrežu” profesorica Ćuk.
Profesorica Ćuk ukazuje i na miješanje dvije oblasti, dječije i socijalne zaštite, što za posljedicu ima to da su djeca često izolovana i zavise od vremena koje im njihovi roditelji mogu posvetiti i do kada su u snazi. Ipak, postoji rješenje.
“Treba stručno elaborirati problem, utvrditi stanje i sagledati efekte ovih mjera. Rješenja zasnovana na ad hoc pristupu samo privremeno “gase požar” i otvaraju nove probleme. Neophodno je donijeti stručne standarde usluga i neophodno je sistemski stručno postavljati stvari. Zašto tipičnu socijalnu uslugu trpati u dječiji zaštitu? Zašto miješati interese njegovatelja i djece?”, zaključuje profesorica Ćuk.
”Micro mreža” je kontaktirala i Centar za socijalni rad Gradiška, koji nije pokazao pretjeranu zainteresovanost za diskusiju o ovom problemu, samo se kratko pravdao postojećim zakonskim regulativama. Što nikako ne olakšava položaj ni djece iz pomeute kateogrije ali ni njihovih roditelja, koji su najčešće prepušteni sami sebi i svojim ličnim resursima.
Besplatnu Android aplikaciju portala ”Micro mreža” preuzmite OVDJE.
