Radni dan u našem gradu počinje rano. Prodavnice podižu roletne, autobusi kasne, a ljudi zauzimaju svoja mjesta za kasama, u fabrikama, kancelarijama i na gradilištima. Do kraja dana mnogi odrade osam, a često i više sati. Pitanje koje ostaje jednostavno je: koliko vrijedi jedan sat rada?

U prošloj godini sat rada često je bio vezan za minimalnu mjesečnu platu od 900 KM, ali od 1. januara 2026. ta brojka je nešto viša. Prema sindikalnim podacima i odluci Vlade Republike Srpske, najniža neto plata iznosi 1.000 KM mjesečno, uz dalje razlike prema stručnoj spremi zaposlenih.
Ako se minimalna plata od 1.000 KM podijeli sa prosječnim brojem radnih sati u mjesecu što bi bilo 176 sati, to znači da sat rada iznosi oko 5,68 KM. Prema najnovijim podacima Republičkog zavoda za statistiku, prosječna neto plata u Republici Srpskoj u julu 2025. iznosila je oko 1.556 KM. Ovaj podatak nam pokazuje da postoji prostor za rast i razvoj ekonomije, ali i naglašava važnost da minimalac prati osnovne troškove života, kako bi i oni s nižim primanjima mogli planirati budućnost.
Po ovoj računici sat rade nam plaća hljeb i litru mlijeka, dvije kafe u kafiću, jedan sedvič u pekari ili paket tjestenine.
„Mi smo tročlana porodica, pa i dalje pred kraj mjeseca u prodavnici računam u glavi hoće li mi novac biti dovoljan na kasi“, kaže radnica iz lokalne prodavnice. „O štednji i stavljanju novca sa strane ne mogu ni da mislim.“
Za mnoge porodice, život od mjeseca do mjeseca postao je normalno stanje. Svaki sat rada se računa i mjeri, ne u smislu ličnog rasta ili udobnosti, već u smislu osnovnog preživljavanja. Vrijednost sata rada ne mjeri se samo brojevima. Ona se ogleda u tome koliko čovjek može planirati svoj dan, koliko može obezbijediti osnovne potrebe porodice i koliko mu ostaje energije za život izvan posla.
Povećanje minimalne plate za mnoge je simboličan korak naprijed, ali svakodnevni život i dalje diktira realnost. Iako sada jedan sat rada vrijedi malo više nego prošle godine, pitanje da li on omogućava dostojanstven život ostaje otvoreno.
Postoje razlike u tržištu rada koje utiču na vrijednost sata rada. Dok u trgovini i ugostiteljstvu sat često ostaje blizu minimalne satnice, u proizvodnji i građevini može biti nešto veći, a administrativni i visoko kvalifikovani poslovi nude znatno više. Za mnoge radnike, povećanje minimalne plate je dobrodošla promjena, ali svakodnevni život i dalje postavlja svoja ograničenja.
Istinska vrijednost rada ne mjeri se samo novcem. Ona se ogleda u dostojanstvu koje rad omogućava, u slobodi da planirate svoj život, da se brinete o porodici i da imate energiju za nešto više od preživljavanja. Dok zakonodavstvo ne uspije da uskladi satnicu sa stvarnim potrebama života, sat rada će i dalje biti mjerilo preživljavanja, a ne mjerilo života. I u toj tihoj realnosti, mnogi građani nastavljaju da balansiraju između računa i osnovnih potreba, dan za danom, sat za satom.









