Gradiška je 19. maja 2026. godine ostala nijema pred prizorom koji je duboko potresao građane s obje obale Save. Oko jedan čas iza ponoći Policijskoj upravi Gradiška prijavljeno je urušavanje dijela mosta u ulici Obala vojvode Stepe. Saobraćaj je odmah obustavljen za sva vozila i pješake, a područje oko mosta zatvoreno iz bezbjednosnih razloga.
Ali, za Gradiščane ovaj most nikada nije bio samo čelik i beton.
Bio je uspomena. Pogled u djetinjstvo. Mjesto prvih šetnji, odlazaka u kino, maškara i susreta. Bio je simbol jednog vremena u kojem se vjerovalo da veliki mostovi povezuju ne samo obale nego i ljude.
Most koji je otvorio Tito
Most preko Save u tadašnjoj Bosanskoj Gradišci svečano je otvoren 1956. godine, a na ceremoniji su prisustvovali i Josip Broz Tito i Jovanka Broz. Bio je to događaj o kojem se dugo pričalo, simbol obnove, razvoja i modernog vremena koje je dolazilo.
Fotografije sa otvaranja i danas bude emocije među starijim generacijama, a mnogi se i dalje sjećaju trenutka kada je novi most prvi put spojio dvije obale Save.
“Kao dijete sam gledala kako nastaje“
Jedno od najdirljivijih svjedočenja ovih dana dolazi od Gradiščanke koja se prisjetila izgradnje mosta iz dječije perspektive:
“Kao dijete imala sam obavezu da ocu nosim doručak u Narodnu banku. Ljeti bih obavezno ‘šmugnula’ do gradilišta mosta i promatrala postavljanje kesona za izlivanje stubova ispod vode. To me fasciniralo. Bila sam dijete, ali sam osjećala ponos što se u mojoj Gradišci gradi tako veliki most.“
Prije njega postojao je stari drveni most, drag mnogima koji su uz njega odrasli. Ali novi most bio je nešto posebno – znak da mali grad na Savi postaje važna tačka povezivanja.
Most sa kojeg su se gledale prve povorke
Most je ubrzo postao i mjesto svakodnevnog života.
Stariji Gradiščani i danas pamte prve pokladne povorke koje su posmatrali sa mosta:
“Kolona je prolazila obalom neposredno ispod mosta, a mi smo sve gledali odozgo, kao u kinu.”
Mladi su redovno odlazili u šetnje preko Save, a vikendom i na matineje u kino u KPZ Stara Gradiška.
“Nijedan kaubojski film nisam propustila“, prisjeća se sagovornica kroz osmijeh.
Tri mosta – tri vremena
Danas, nakon urušavanja dijela mosta, mnogi osjećaju tugu, ali i zahvalnost što su svjedočili različitim epohama grada.
“Drago mi je da sam doživjela izgradnju i dovršenje i trećeg mosta preko Save u Gradišci. Ali sam pomalo i sjetna, shvatam da imam puno godina kada pamtim tri mosta.”
Možda upravo u toj rečenici staje cijela priča o Gradišci.
Jer mostovi nisu samo građevine. Oni čuvaju djetinjstva, ljubavi, odlazak na kino projekcije, prve šetnje i uspomene koje nijedno urušavanje ne može odnijeti.
