Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici danas obilježavaju Ivanjdan, praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja, jednog od najpoštovanijih svetitelja u hrišćanstvu.
Ovaj veliki praznik u crkvenom kalendaru obilježen je crvenim slovom, a prate ga brojni narodni običaji i vjerovanja.
Prema hrišćanskom predanju, šest mjeseci prije nego što je arhangel Gavrilo Bogorodici najavio rođenje Isusa Hrista, javio se svešteniku Zahariji u jerusalimskom hramu i saopštio mu da će njegova supruga Jelisaveta, iako u poznim godinama, roditi sina.
Zaharija nije odmah povjerovao anđelovim riječima, pa je ostao nijem sve do osmog dana po rođenju djeteta, kada je na daščici napisao ime Jovan i ponovo progovorio.
Sveti Jovan kasnije je u rijeci Jordan krstio Isusa Hrista, zbog čega je u narodu poznat kao Jovan Krstitelj.
Običaji i vjerovanja
Ivanjdan je u srpskoj tradiciji jedan od praznika uz koji se vezuje najviše običaja. Posebno mjesto zauzimaju branje ljekovitog bilja i pletenje vijenaca od ivanjskog cvijeća. Uoči praznika žene pletu vijence koje uveče stavljaju na ulazna vrata doma, vjerujući da će tako zaštititi porodicu od nesreće i zla tokom cijele godine. Djevojke u svoje vijence često upliću i po jednu crvenu ružu, za sreću i ljubav.
U istočnoj Srbiji bilje se bere uglavnom na praznike jer ljudi vjeruju da tada imaju podršku nebesa. Primarijus dr Petar Paunković, koji decenijama istražuje narodnu medicinu u Srbiji, pri Srpskom ljekarskom društvu, zabilježio je i vjerovanje da se kroz vijence od upletene jovanove trave, na Ivanjdan, provlače i žene koje nemaju djecu.
Potom se kupaju u rijeci da voda odnese urok, zli usud ili bolest. Ukoliko je žena imala nekoliko uzastopnih pobačaja, na dan Svetog Jovana posećuje osobe koje nose ime Stana ili Stanka. Ako ih ima više, obilaze svaku kuću, uzimaju strukove trave iz vjenčića i prave svoj vijenac. Sa njim na glavi kupaju se u reci i vjeruju da će im sledeća trudnoća uspjeti.
Srbi vjeruju da je današnji dan toliko veliki praznik da se sunce triput zaustavlja.
Narodno vjerovanje kaže da na Ivanjdan voda dobija posebnu moć, pa se ljudi kupaju u rijekama, jezerima i potocima, dok ljekovito bilje ubrano tog dana ima naročitu snagu. Zato se ono pažljivo bere i čuva u domaćinstvu kao prirodni lijek.
Za ovaj praznik vezuje se i običaj paljenja ivandanskih vatri, koje predstavljaju ljetnji pandan badnjacima. Nekada su se uoči Ivanjdana palile lile koje su se nosile oko kuća, njiva i sela, kako bi se, prema vjerovanju, vatrenim krugom otjerale zle sile i zaštitili ljudi, usjevi i stoka.
Među najpoznatijim narodnim vjerovanjima jeste i ono da se na Ivanjdan može sanjati budući bračni partner. Prema običaju, posjednji zalogaj doručka treba sačuvati do večeri, a zatim ga zajedno sa ogledalcetom i komadićem drveta staviti ispod jastuka, kako bi se u snu ukazao lik suđenika.
Ovaj veliki praznik u crkvenom kalendaru obilježen je crvenim slovom, a prate ga brojni narodni običaji i vjerovanja.
Prema hrišćanskom predanju, šest mjeseci prije nego što je arhangel Gavrilo Bogorodici najavio rođenje Isusa Hrista, javio se svešteniku Zahariji u jerusalimskom hramu i saopštio mu da će njegova supruga Jelisaveta, iako u poznim godinama, roditi sina.
Zaharija nije odmah povjerovao anđelovim riječima, pa je ostao nijem sve do osmog dana po rođenju djeteta, kada je na daščici napisao ime Jovan i ponovo progovorio.
Sveti Jovan kasnije je u rijeci Jordan krstio Isusa Hrista, zbog čega je u narodu poznat kao Jovan Krstitelj.
Običaji i vjerovanja
Ivanjdan je u srpskoj tradiciji jedan od praznika uz koji se vezuje najviše običaja. Posebno mjesto zauzimaju branje ljekovitog bilja i pletenje vijenaca od ivanjskog cvijeća. Uoči praznika žene pletu vijence koje uveče stavljaju na ulazna vrata doma, vjerujući da će tako zaštititi porodicu od nesreće i zla tokom cijele godine. Djevojke u svoje vijence često upliću i po jednu crvenu ružu, za sreću i ljubav.
U istočnoj Srbiji bilje se bere uglavnom na praznike jer ljudi vjeruju da tada imaju podršku nebesa. Primarijus dr Petar Paunković, koji decenijama istražuje narodnu medicinu u Srbiji, pri Srpskom ljekarskom društvu, zabilježio je i vjerovanje da se kroz vijence od upletene jovanove trave, na Ivanjdan, provlače i žene koje nemaju djecu.
Potom se kupaju u rijeci da voda odnese urok, zli usud ili bolest. Ukoliko je žena imala nekoliko uzastopnih pobačaja, na dan Svetog Jovana posećuje osobe koje nose ime Stana ili Stanka. Ako ih ima više, obilaze svaku kuću, uzimaju strukove trave iz vjenčića i prave svoj vijenac. Sa njim na glavi kupaju se u reci i vjeruju da će im sledeća trudnoća uspjeti.
Srbi vjeruju da je današnji dan toliko veliki praznik da se sunce triput zaustavlja.
Narodno vjerovanje kaže da na Ivanjdan voda dobija posebnu moć, pa se ljudi kupaju u rijekama, jezerima i potocima, dok ljekovito bilje ubrano tog dana ima naročitu snagu. Zato se ono pažljivo bere i čuva u domaćinstvu kao prirodni lijek.
Za ovaj praznik vezuje se i običaj paljenja ivandanskih vatri, koje predstavljaju ljetnji pandan badnjacima. Nekada su se uoči Ivanjdana palile lile koje su se nosile oko kuća, njiva i sela, kako bi se, prema vjerovanju, vatrenim krugom otjerale zle sile i zaštitili ljudi, usjevi i stoka.
Među najpoznatijim narodnim vjerovanjima jeste i ono da se na Ivanjdan može sanjati budući bračni partner. Prema običaju, posjednji zalogaj doručka treba sačuvati do večeri, a zatim ga zajedno sa ogledalcetom i komadićem drveta staviti ispod jastuka, kako bi se u snu ukazao lik suđenika.
U vinogradima se ništa ne radi. Vinogradari se čuvaju i da uđu u vinograd tri dana prije i tri dana poslije Ivanjdana. Kažu da tih sedam dana vinograd najviše napreduje, jer ga čuva Sveti Jovan. Gružanke djevojke posade u saksiji malo žita, a na Petrovdan gledaju kako je niklo, piše Kurir.
U narodu postoji običaj da se ljudi na Ivanjdan bratime i kume “po Bogu i svetome Jovanu”.
