U situaciji kada su prirodni izvori pitke vode gotovo presušili, a nema ni jutarnje rose, pčelari moraju obezbjeđivati dovoljno pitke vode za svoja društva.
Prave ljetne žege primorale su pčelare na akciju. U situaciji kada su prirodni izvori pitke vode gotovo presušili, a nema ni jutarnje rose, pčelari moraju obezbjeđivati dovoljno pitke vode za svoja društva.
Zoran Vasić u Kozincima kod Gradiške ima 30 pčelinjih društava.
Tri puta je ove godine već vrcao med, kaže da je dosta ostavio pčelama da se hrane, a dovoljne količine je uskladištio.
“Moje pčele svakodnevno popiju po pedeset litara vode. Sipam im u plastične boce od po tri litre, na koje navrnem tanjire, da im je omogućen pristup. Imam i najbolju ekipu za napajanje pčela, a to su veliki mašinski stručnjak Mihajlo Selak i drugar Mićo Gojković. Košnice sam stacionirao u dio gdje ima dovoljno hladovine, a i prirodne ventilacije vazduha“, ispričao je za portal Aloonline.ba Zoran Vasić.
Zoran svakodnevno obilazi svoje pčele i zbog psa čuvara Rokija. I on traži više njege tokom žestokih ljetnih vrućina.
„Psu dva puta dnevno mijenjam svježu hladnu vodu. I on ima dovoljno hladovine i veliki prostor za hodanje. Gdje god na imanju imam slobodnu posudu, napunim je vodom, tako da ptice i ostale sitne životinje mogu da je koriste i spasu se od nesnosnih vrućina. Ja, Mihajlo i Mićo ne pijemo vodu, mi uglavnom konzumiramo hladno pivo“, rekao je uvijek raspoloženi Zoran Vasić.
Zoka je spremio nekoliko tegli meda, kaže da će ih ponijeti u banju, da počasti cimerke u svom paviljonu. Human čovjek o svemu vodi računa. Takav je Zoran Zoki Vasić.
/Alo.online/
