Na prvi pogled, ništa ne odaje da se nalazimo na ulici kojom je godišnje prolazilo čak 4,6 miliona putnika i koja je sve do sredine maja vodila prema najprometnijem graničnom prelazu u Bosni i Hercegovini – Gradišci.
Ulica djeluje neobično pusto. Tek poneki prolaznik i automobil, a nekada je bila žila kucavica ovog grada. U kafiće i restorane neposredno uz granični prelaz nekada je bilo gotovo nemoguće ući. Danas su vrata mnogih lokala zatvorena – na obavještenjima piše da je u toku renoviranje, da su vlasnici na godišnjem odmoru ili da ne rade do daljnjeg. Kultna pekara “Žu-žu“ definitivno je zatvorena.
Njen vlasnik Ranko Lončarević odlučio je ugasiti firmu, a bez posla je ostalo 15 radnika. Drugog izbora, kaže, nije imao.
Njegov slučaj nije usamljen. Brojne zanatske i trgovačke radnje zabilježile su značajan pad prometa.
U jednoj prodavnici mješovite robe kažu nam da se posao više nego prepolovio. Dok su ljudi čekali u kolonama na prelazak granice, izlazili su iz automobila i kupovali.
“Dok su čekali, ljudi su izlazili iz automobila i dolazili kod nas. Kupovali su šta im treba za put, nešto da pojedu, popiju. Toga sada više nema“, priča nam trgovkinja.
Kada su kupci dolazili pješke
Gradiška je godinama funkcionisala u specifičnoj prekograničnoj simbiozi.
Stanovnici susjedne Hrvatske koristili su stari most kao najkraću pješačku vezu sa gradom. Neki bi automobil ostavili u blizini graničnog prelaza, a granicu prešli pješke ili biciklom.
Tako su dolazili u prodavnice, pekare, restorane, kod frizera ili zubara.
“Ljudi su dolazili biciklima ili parkirali automobile neposredno kod graničnog prelaza, a zatim pješke prelazili granicu i direktno ulazili u grad, gdje su obavljali redovne dnevne nabavke, odlazili kod frizera, zubara ili na ručak u restorane“, pričaju mještani.
Zatvaranjem starog mosta i prelaza prekinut je taj svakodnevni tok ljudi i novca.
Kupcima iz Hrvatske danas je znatno teže da dođu do gradskog jezgra. Saobraćaj je preusmjeren na novi granični prelaz, a od njega do centra Gradiške potrebno je voziti oko 14 do 15 kilometara.
U razgovoru sa trgovcima i prolaznicima ponavlja se ista priča: bez graničnog prelaza u neposrednoj blizini ima manje slučajnih kupaca, a manje kupaca znači i manje novca koji ostaje u lokalnim radnjama.
A privreda je povezana. Kada jedan dio izgubi promet, posljedice se prije ili kasnije osjete i drugdje.
Upozorenja privrednika i obećanja nadležnih
Na posljedice zatvaranja starog graničnog prelaza upozoravalo se u više navrata.
Iz udruženja “Glas ugostitelja“ Gradiška, čiji je predsjednik Vladan Šurlan, ranije su upozoravali da ugostitelji neće moći još dugo izdržati pritisak smanjenog prometa.
Sa druge strane, iz nadležnih institucija stižu najave rješenja.
Direktor Uprave za indirektno oporezivanje BiH Zoran Tegeltija izjavio je ranije da bi u Gradišci uskoro ponovo trebalo da budu u funkciji oba granična prelaza.
“Stari most u Gradišci biće obnovljen relativno brzo, odnosno nadvožnjak. Ja očekujem da uskoro bude usvojen Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji UIO, što će nama omogućiti da i jedan i drugi granični prelaz u Gradišci rade. To bi bilo neko olakšanje za sve ove gužve koje se u ovom trenutku stvaraju“, naveo je Tegeltija.
Dok se čekaju obnova mosta i administrativne procedure, privrednici poručuju da je šteta već napravljena.
Jer za njih pitanje više nije samo kada će se stari prelaz ponovo otvoriti.
Pitanje je i koliko će lokala, radnih mjesta i malih biznisa do tada opstati.
