Sa šesnaest godina je počeo sjajnu fudbalsku karijeru, nekoliko godina kasnije postao je policajac, tadašnji milicioner. Ratko Stupar živa je legenda domaćeg fudbala. Igrao je u Potkozarju iz Aleksandrovca od osnivanja kluba, od 1971. godine, a čitav radni vijek proveo je na službi u Gradišci. Trideset godina.
“Dvadeset i jednu sezonu sam nosio dres Potkozarja. Zanimljivo je da ni jednu utakmicu nisam preskočio, nisam bio povrijeđen, a nisam dobijao ni kartone. U čitavoj karijeri nikada nisam dobio ni žuti karton. Bio sam klasična devetka, brza devetka. Nadavao sam se golova. Dva puta sam dao po devet golova na utakmici, Mrčevcima i Maglajanima. Na više od 700 odigranih utakmica dao sam preko hiljadu golova. Lopta me je slušala, a golmani plašili“, rekao je za Aloonline.ba Ratko Stupar.
Ratko je i dalje uz svoje Potkozarje, neprekidno 55 godina. Kada je okačio kopačke o klin nastavio je raditi sa mladima, danas je u upravi i predstavlja klub na zvaničnim utakmicama. Bio je i predsjednik kluba iz Aleksandrovca.
Na insistiranje da se prisjeti svojih saigrača iz prvih dana Potkozarja, spomenuo je braću Smiljaniće, Momčila i Milorada, Mirka Prolića, Nikicu Lučku i tako sve redom.
“Ercega smo zvali Džordan. Ne mogu da se ne sjetim ni Ženatija, tu je danas na tribinama, bodri svoj klub, isto kao i Mirko Todorović i Nenad Šorak. Rado se sjetim i Sabahudina Lihovića, Raje Babića, Gorana Kovača, Jove Gafura i drugih. Moj mlađi brat Zoran je isto ostavio veliki trag u klubu. Sjećam se i trenera, bili su dobri pedagozi. Rajko Višnjić je uvijek galamio, “ne ždriblaj“, Dane Kelečević je bio legenda, sve su bili sjajni, evo danas sarađujem sa Vladom Jagodićem, velikom legendom našeg fudbala“, prisjeća se bez greške Ratko Stupar.
A dok je službovao u Gradišci nije propuštao Kozarine utakmice. Sjeća se onih iz 1975. godine, kada je Kozara bila drugoligaš na nivou Jugoslavije.
Ratko je bio pravičan, brz i pouzdan i kao policajac. Bez mrlje u karijeri. Tri decenije službovao je u Gradišci, priznao je da su ga emocije savladale kada je kročio na stadion “Velimir Sombolac“ u Gradišci. Bio je i ostao veliki, sportista i čovjek, od koga mladi imaju mnogo toga da nauče.
