Do kraja godine biće okončani radovi na obnovi i proširenju upravne zgrade Šumskog gazdinstva Gradiška. Objekat se nalazi u atraktivnom dijelu grada, o kome se u posljednje vrijeme mnogo priča, u Srpskoj varoši. Krenula je i rekonstrkcija ovog dijela grada, zbog kojeg je Gradiška između dva svjetska rata nosila epitet “Mali Beograd“.
Direktor ŠG Gradiška Tomislav Kovačević rekao je da se radovi privode kraju, te da se radi na uređenju dvorišta.
“Nekoliko stabala smo zbog blizine objekta i same izgradnje morali ukloniti, a ostavili smo sekvoju. O zdravstvenom stanju ovog plemenitog drveta svoje mišljenje će dati profesori sa Šumarskog fakulteta iz Banja Luke. Voljeli bismo kada bi sekvoja tu i ostala, mada ne izgleda baš najsjajnije“, rekao je Kovačević.
On je dodao da su posjekli četiri stabla, jedan platan, dva bora i jednu smrču zbog lošeg zdravstvenog stanja i zbog toga što su predstavljala opasnost po ljude i objekte usljed vremenskih neprilika, a platan je ugrožavao i sam objekat koji se adaptira, jer je korjenov sistem duboko ušao pod temelje zgrade.
Doznali smo da je sekvoja posađena u dvorištu gradiških šumara davne 1960. godine i da je jedini primjerak ovog plemenitog drveta u Gradišci, a mnogo primjeraka nema ni u cijeloj Republici Srpskoj.
Nekadašnji direktor ŠG Gradiška Rade Gabrić sjeća se sekvoje kada je bila omanje drvo. Danas je premašila visinu od 20 metara, onosno zgradu četverospranicu.
“Kada sam 1970. godine došao u Gradišku, ovo stablo je bilo visoko tri do četiri metra. Doznao sam da je zasađeno iste godine kada je osnovano Šumsko gazdinstvo Gradiška. Ne znam pouzdano ko ga je zasadio, ali pretpostavljam da je to učinio inženjer šumarstva Vladimir Zavadovski“, rekao je Gabrić.
Sekvojino prirodno stanište je Kalifornija, izuzetno je otporna na klimatske promjene i može porasti do visine od nevjerovatnih stotinu metara.
U Gradišci se potajno nadaju da će profesori nakon pregleda sekvoje, odrediti mjere njege i oporavka ovog drveta, jedinstvenog ne samo u gradu na Savi, već i mnogo šire.
