Policijska uniforma u porodici Đurić nije samo posao – ona je porodična tradicija. Otac je policajac, a njegovim stopama krenuli su i sinovi Luka i Bojan. Danas su braća i kolege, na službi u Policijskoj upravi Gradiška, dok je njihov otac raspoređen u Laktašima.
Nekada se porodična tradicija prenosi kroz priče i uspomene. Kod Đurića, kroz uniformu. Luka i Bojan odlučili su da nastave putem kojim je prije njih krenuo njihov otac. Kažu, odluka nije bila slučajna.
“Želja za policijskim poslom se javila od oca koji je takođe policijski službenik Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske i on obavlja službu u policiskoj stanici Laktaši”, kaže Luka.
Bojan dodaje da je sve krenulo spontano.
“Upisao sam Policijsku akademiju malo kasnije, ali želja je postajala odvijek”, dodaje on.
Policijski posao za njih je mnogo više od radnog mjesta. To je poziv koji podrazumijeva odgovornost, disciplinu i spremnost da se pomogne drugima.
“Školovanje u Školi unutrašnjih poslova je dosta teško i povlači sa sobom dosta truda, odricanja i discipline tako da se mnogi moji vršnjaci teško odlučuju na upis”, ističe Luka.
Da je čast nositi plavu uniformu smatra Bojan.
Iako su braća, kada obuku uniformu, prije svega su kolege. Na poslu nema povlaštenog odnosa, ali ima povjerenja koje se godinama gradilo u porodici. Zajednički rad, međutim, ne znači da uvijek imaju isto mišljenje. Profesionalne nedoumice rješavaju razgovorom, iskustvom i onim što su naučili: od oca, pretpostavljenih, ali i jedan od drugog.
“Prije svega u službi se trudimo da budemo kolege ali i pored toga bratski odnos je uvijek tu. Uvijek međusobno se savjetujemo kada su neke teške situacije”, kaže Bojan.
Pored svega što smo naučili, kaže Luka, jave se i mnoge nedoumice ali imamo olakšavajuću okolnost jer možemo da se obratimo ocu.
Za Đuriće, policijski poziv nije samo naslijeđena tradicija. To je izbor koji svakog dana potvrđuju radom, odgovornošću i međusobnim povjerenjem. Јer biti kolega je profesionalna obaveza, a biti brat životna veza.
/RTRS/
