U mirnom ambijentu visokog proplanka izvan naselja u Slatini, daleko od gradske vreve, smještena je crkva brvnara posvećena Rođenju Presvete Bogorodice.
Poznata u narodu jednostavno kao „Stara crkva“, ova svetinja predstavlja najznačajniji kulturno-istorijski spomenik na području opštine Laktaši, ali i jedan od najfascentnijih sakralnih objekata ovog tipa u široj regiji.
Za ljubitelje prirode, šetače i posjetioce čuvene Banje Slatina, ovo mjesto već decenijama predstavlja nezaobilaznu destinaciju. Ipak, ono što ovu crkvu izdvaja od stotina drugih jeste jedinstvena simbioza autentične narodne arhitekture, slojevite prošlosti i mitova koji se prepliću sa istorijskim činjenicama.
Legenda o crkvi koja je „doletjela“ preko noći
Iako pouzdani pisani tragovi o tačnom nastanku hrama ne postoje, istoričari i stručnjaci pretpostavljaju da je crkva sagrađena 1745. godine. Vrijeme u kojem je nastala obilježeno je teškim prilikama za hrišćansko stanovništvo pod turskom vlašću, što je izrodilo i najpoznatiju legendu vezanu za ovaj lokalitet.
Prema narodnom predanju, crkva je originalno sagrađena negdje duboko u šumi, da bi tokom jedne noći „sama doletjela“ i spustila se na današnji proplanak.
TO Grad Laktaši
Iza ove bajkovite legende, međutim, krije se vrlo pragmatična i lukava istorijska istina. U vrijeme kada su turske vlasti strogo zabranjivale i otežavale gradnju pravoslavnih hramova, mještani Slatine su doskočili sistemu. Građu su u najvećoj tajnosti pripremili sakrivenu u šumi, a zatim su za samo jednu noć sklopili cijelu crkvu.
Suočene sa svršenim činom, turske vlasti su tražile objašnjenje, a narod je ponudio priču o „prelijetanju“. Podmitljive kadije su, uz prilično izvjesnu novčanu naknadu, aminovale čudo o crkvi brvnari koja je preko noći nikla niotkuda. Ta mala građevina odolijeva vremenu i svjedoči o snalažljivosti naših predaka i danas.
Arhitektura koja čuva tajnu opstanka
Specifičnost sakralnih objekata građenih u turskom periodu ogleda se u njihovom obliku, a prije svega u spuštenom i niskom krovu. Svrha ovog graditeljskog rješenja bila je krajnje praktična i bezbjednosna, niski krovovi i pragovi onemogućavali su ulazak turskih konjanika u unutrašnjost bogomolje, čime se štitilo dostojanstvo vjerskog obreda.
Crkva brvnara u Slatini izdvaja se svojim savršenim arhitektonskim skladom, proporcijama i toplinom drveta koje nosi duh prohujalih vjekova. Nakon dugog niza godina i zub vremena koji je učinio svoje, hram je detaljno saniran i rekonstruisan 1984. godine, a četiri godine kasnije, 1988, svečano ga je osveštao episkop banjalučki Jefrem. Uz samu crkvu kasnije je podignuta i manja crkvena sala za potrebe vjernika i parohijana.
Srednjovjekovni stećci i tragovi glagoljice
Pored svoje primarne duhovne i graditeljske vrijednosti, lokacija oko slatinske brvnare predstavlja pravi arheološki rezervat. U neposrednoj blizini crkve nalazi se staro groblje koje krije nekoliko izuzetno vrijednih istorijskih artefakata.
Tu se i danas mogu vidjeti ostaci srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika stećaka, pronađenih još tridesetih godina XIX vijeka. Prema svjedočenju mještana, nekada ih je bilo dvadesetak, nažalost, dva najveća su uništena i iskorištena za izgradnju okolnih bunara.
Ipak, možda i najznačajniji nalaz sa ovog lokaliteta jeste ploča od lapora sa tekstom ispisanim na staroslovenskoj glagoljici, koja pripada periodu 14. i 15. vijeka. Ovaj epigrafski spomenik svjedoči o dubokim pismenim korijenima i kontinuitetu slovenske kulture na ovim prostorima. Pored glagoljične ploče, tu je i nekoliko kamenih krstova iz 18. i 19. vijeka, koji dodatno upotpunjuju mozaik prošlosti.
Zahvaljujući svojoj jedinstvenosti, ova svetinja je odavno stavljena pod državnu zaštitu. Danas, crkva brvnara u Slatini nije samo turistička atrakcija i omiljeno izletište, već živi spomenik koji posjetiocima nudi rijetku priliku da zakorače u prošlost i osjete miris istorije utkan u staro drvo i hladovinu slatinjskih proplanaka.
/Aloonline.ba/
