Prema rezultatima istraživanja javnog mnjenja koje je sproveo nemački turistički savez, katedrala u Kelnu je najomioljeniji spomenik u Nemačkoj. Ovo graditeljsko čudo prkosi vremenu jer je po svojoj konstrukciji bila revoilucionarna građevina u vrijeme gradnje a i danas spada u red geađevinakih bisera koji ovaj grad krase i privlače ogroman broj turista. Vanjske dimenzije Katedrale su: dugačka je 144,5 metara široka 86,5 metara, a visinu najvišeg tornja je čak 157, 86 metara. Službeno imen ove građevine je: Katedralna crkva Svetog Petra i Djevice Marije.
Kada pređete prelijepi most na rijeci Rajni sa namjerom da posjetite Keln prvo što vidite je Katedrala prelijepo gotičko zdanje – simbol ovog milionskog grada. Izdiže se odmah pored rijeke u srcu grada na obali Rajne. Ona je sjedište Kelnske biskupije pod upravom Kelnske nadbiskupije. Posvećena je Svetom Petru i Blaženoj Djevici Mariji i slavna je kao spomenik njemačkog hrišćanstva, vjere i trajanja građana Kelna.
Izgradnja Kelnske katedrale je započela 1248. god. i trajala je, s brojnim prekidima, do 1880. god., što čini razdoblje od 600 godina. Ona je duga 144.5, široka 86.5 metara, a njena dva tornja su visoka preko 157 metara Katedrala je jedna od najvećih svjetskih crkava i najveća gotička crkva u sjevernoj Evropi. Od 1880. do izgradnje Vašintonskog obeliska 1884. god., bila je najviša građevina urađena ljudskom rukom. Još uvijek ima drugi po visini crkveni toranj, od kojega je viši samo katedrala u Kilu, koji je dovršen 10 godina poslije. Zbog svojih dvojnih tornjeva ona ima najveću fasadu od svih svjetskih crkava. Također njen kor između stupova ima najveći omjer visine u odnosu na širinu, od svih srednjovjekovnih crkava.
Srednjovjekovni arhitekti su isplanirali veličanstvenu građevinu koja bi udomila relikvije Sveta Tri Kralja koje je Frederik Barbosa donio iz Milana, te tako postala mjesto hodočašća u Svetom Rimskom carstvu. Iako nije bila dovršena u srednjem vijeku, katedrala je “remek-djelo i snažno svjedočanstvo kršćanskog vjerovanja srednjovjekovne, ali i moderne Evrope”.
God. 2004., katedrala je dospjela na popis “svjetske baštine u opasnosti”, kao jedina zaštićena građevina u zapadnoj Evropi, zbog planova izgradnje nebodera u njezinoj blizini koji bi znatno narušio njezin izgled. No, nakon što su gradske vlasti 2006. god. odlučile ograničiti visinu planiranih građevina, katedrala je skinuta s tog popisa.
Kelnska katedrala je značajno hodočasničko odredište, ali i prigodna turistička atrakcija koja privlači veliki broj posjetitelja godišnje. Otvorena je svakim danom od 6 sati ujutru do 7.30 poslijepodne, a ulaz je slobodan, osim za uspon tornjem i za riznicu. Turistima je omogućeno da se mogu popeti spiralnim stepeništem uz 509 stepenica do vidikovca na platformi koja se nalazi na visini od 98 metara.
Arhitektura Kelnske katedrale je zasnovana na onoj u Amijensu, vjeran u tlocrtu , stilu i širini središnjeg broda u odnosu na njenu visinu. Tlocrt je upisanog latinskog krsta, što je uobičajeno za gotičke katedrale. Ima dva bočna broda s obe strane glavnog broda, čime je poduprt jedan od najviših gotičkih krstastih svodova.Izvana je teret vanjske opne poduprt kontaforima u francuskom stilu, a istočni kraj ima jedinstven deambulatorij čiji se prohod rastače u apsidu sa sadam kapela Izvana, a naročito iz velike udaljenosti, katedralom dominiraju njeni visoki tornjevi koji imaju njemački izraženi karakter kao i mnoge druge katedrale širom ove velike zemlje
Jedno od najvećih blaga katedrale je visoki oltar iz 1322. god. koji je izrađen od crnog mermera sa jedinstvenim krovnim pločama dugima preko 4,5 metra. Sprijeda i sa strana je prekriven nišama od bijelog mramora u kojima se nalaze figure a u središtu je „Krunidba Djevice Marije“
Najslavniji je veliki pozlaćeni oltar Sveta tri kralja u obliku sarkofaga iz 13.vijeka, koji je ujedno i najveći relikvijer u zapadnoj Evropi. U njemu se nalaze kosti i 2,000 godina stara odjeća za koje se vjeruje da je pripadala trojci svetih kraljeva, a izloženi su na otvorenju crkve 1864. god.
Pored sakrstije nalazi se Geronovo raspelo, veliko raspelo izrezbareno iz hrasta s tragovima boje i pozlate. Vjeruje se kako ga je naručio nadbiskup Geron 960. god., i ono je najstarije veliko raspelo sjeverno od Alpa, te najranije poznata slobodno stojeća skulptura na sjeveru srednjovjekovne Evrope
U sakramentnoj kapeli nalazi se Milanska Madona drvena skulptura blažene djevoice marija sa Djetetom koja datira iz oko 1290. god. Oltar s likovima svetaca zašitinika Kelna djelo je gotičkog stila slikara S. Lohnera, a nalazi se u Kapeli svete Marije dok su ostala djela u riznici katedrale.
Sa svojih 157 metera treća na je listi najviših crkvi na svijetu. Visoka je toliko da ni najsavremenijim foto aparatima ne možete da je uhvatite u punoj veličina sa prilično velikog platoa koji je okružuje. Izgradnja katedrale započeta je prije više od sedamsto godina to jest u 13 vijeku i trajala je nevjerovatnih 600 godina.
Poznata je i po svojim zvonima. Dva zvona potiču još iz 14.-og vijeka, a vremenom, stizala su nova – danas ih ima ukupno 11.Najveće medju njima nosi ime Svetog Petra i najveće je zvono na svijetu koje se se slobodno klati. Ovo zvono se čuje samo u posebnim prilikama – na primer za Božić i na Uskrs. Debeli Petar – kako od milja zovu ovo zvono teško je 24 hiljade kilograma i zvuči veoma duboko. Ogromni plato oko katedrale je uvijek pun turista sa svih svjetskih meridijana koji fotoaparatima žele ovjekovječiti ovaj prekrasni rad ljudske ruke i smjeli poduhvart koji zubu vremena prkosi već skoro sedam vijekova.
Klaudija Žil direktorka turističkog Saveza Nemačke objšanajva zašto je Katederla u Kelnu Nemcima najomiljenija tursitička atrakcija:
„Mislim da je to zbog toga što je ta katdrala zaista ostavlja snažana utisak Svaki Nijemac zna koliko je trajala njena izgradnja.Kada se vide fotografije Kelna odmah poslije drugog svjetkog rata – u sred ruševina vidi se samo ona, doduše malo oštećena – ali stoji ,uperena ka nebu“.
Šetajući po prostranom trgu oko katedrale nekako me zaokupila misao kako su gratitelji ovu građevinu gradili da bi svim pokazali veličinu gospoda Isusa Hrista, ali i da bi mi ljudi shatili kokiko smo sićušni i nemoćni pred snagom vjere u svevišnjeg. Sve oko nje i u njoj je glamurozno, ogromno, stameno, jako , masivno , veličanstveno, nekako se osjeća neki strah od njezinih dimenzija, stila gradnje, materijala od kojih je saydana a iz nje zrači snaga volje i duha kroz mnogo vijekova.u toplp oktobarsko veče poslije večergnje mise prošetali smo sa mnoštvom srugih turita i divili se ljepoti unutrašnjosti jer na svakom metru je nešto lijepo i jedinstveno. Jedno od jedanaest zvona tiho je oglašavalao da je misa u toku a ogromne orgulje su vezle neku umilnu muziku koja je smirivala.
