U podnožju planine Borja i Vučije planine gdje teče rijeka Usora u zapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, smješteno je malo mjesto u okviru opštine Teslić, Banja Vrućica. Ipak, nije to selo kao i svako drugo. Čist vazduh, zdravo okruženje i brojne šumske staze za duge šetnje i vožnju biciklom, idealno su okruženje za bijeg od gradske vreve i ubrzanog života. Malo mjesto je obgrljeno blagim brežuljcima, obroncima okolnih brda, obraslom gustom bjelogoričnom i crnogoričnom šumom i spojena sa prostranom ravnicom rijeke. Na daleko poznati izvori termo-mineralnih voda čini samo dio od mnogih pogodnosti ovog zdravstveno-turističkog centra Banja Vrućica.
Tamo je prije pola vijeka osnovan Fudbalski klub ”Mineral”. Klub su osnovali mještani Banje Vrućice na temeljima nekadašnjeg FK ”Rudar” iz Teslića, koji je godinu ranije ugašen. U vremenu dok je bivša Jugoslavija igrala svoje posljednje finale Evropskog prvenstva u fudbalu, nedaleko od izvora termo-mineralne vode zvanično je oformljen Mineral, koji je dobio ime upravo po mineralnoj vodi. U to vrijeme to je bio drugi klub na prostoru opštine Teslić, pored najstarije gradskog kluba Proletera.
Već dvije godine po osnivanju klub je ostvario najveći uspjeh kada je izborio plasman u treću ligu SFR Jugoslavije ( Sjevero – istočnu bosansku zonu). Tu se sadržao jednu sezonu da bi do početka rata nastupao u Područnoj ligi Doboj i Međuopštinskoj ligi Doboj. Početkom rata (1992.godine) klub prestaje sa radom, a ponovo počinje završetkom rata 1995.godine. Tada se klub registruje u Gradski fudbalski savez Banja Luka Fudbalskog saveza Republike Srpske. Klub je uspješno nastupao u Drugoj ligi RS, pa u trećoj ligi ”Zapad”, pa u Područnoj ligi Banja Luka. Sve do 2010. godine, kada klub zbog finansija istupa iz GFS Banja Luka i prelazi u Područni savez Doboj.
Prelaskom u dobojski savez, počinje nova priča u istoriji kluba, počinje ova priča kojom se bavimo.
Klub je ulaskom u novo geografsko područje(novi savez) morao krenuti od najnižeg ranga takmičenja. To je bila Međuopštinska liga Doboj ( peti rang takmičenja u Republici Srpskoj). Tim koji je te sezone 2010/11. počeo sezonu, bio je kao i do sada sastavljen od igrača iz opštine Teslić. Igrača je bilo dovoljno, ali organizacija nije bila dobra, te je klub porazima u Bušletiću, Kožuhama, Stanarima na kraju zauzeo drugo mjesto u ligi što nije bilo dovoljno za viši rang takmičenja. U posljednjoj utakmici sezone protiv Rudara iz Stanara, teško se povrijedio 26-godišnji Aleksandar Šakanović, koji je neko vrijeme odsustvovao sa terena i prešao u trenerske vode.
Ljeto 2011.godine je bilo prekretnica za dalju istoriju kluba. Krenulo se u ozbiljnu organizaciju, za trenera je izabran mladi Šakanović,napravljen je novi teren sa vještačkom podlogom, a kao cilj je postavljen ulazak u drugu ligu za tri godine. Za ”Žutu podmornicu” kako ih popularno zovu u Banji Vrućici su nastupali svi izdanci Mineralove škole. Najveći rivali u najnižem rangu su bili BSK, Rudar i Ozren. Predvođeni Gačićem, Vučićem, Čovićem i ostalim, klub je na kraju zauzeo prvo mjesto i izborio promociju u veći rang takmičenja bez poraza. Novi stadion sa umjetnom podlogom bio je enigma za sve protivnike jer je Mineral prvi u regiji dobio takvu vrstu terena.
Kostur ekipe se zadržao i sljedeće sezone,a ozbiljnim radom od samog početka Šakanović se sa svojim momcima ”prošetao” kroz Područnu ligu Doboj, u kojoj je Mineral postizao u prosjeku četiri gola po meču protiv 13 ekipa u 26 prvenstvenih utakmica. Izdvaja se pobjeda protiv Mladost iz Botajice sa 11:0. Kratak rezime je prikazan na sljedećem infografiku.
Već godinama politika kluba je da se ulaže u opremu i infrastrukturu, a da igrački kadar čine domaći igrači, koji će više “iz ljubavi” pomoći u napretku kluba. Tako je bilo i sezone 2013/14. Aleksandar Šakanović se sa klupe preselio na teren, a trenersku poziciju je preuzeo bivši igrač Vlado Milojević. Stojanović, Gačić, Vučić, Simić, Omerović imali su za cilj na kraju sezone donesu još jedan pehar u Banju Vrućicu.
Uvodna pobjeda na Trebavom (3:0), prikazala je kojim putem će “Žuta podmornica” ploviti u Regionalnoj ligi “Centar”. Ipak kiksevi u Gajevima i na domaćem terenu protiv Naših krila, značili su da će Mineral jesen završiti na drugom mjestu sa četiri boda manje od vodeće Trebave. Na kraju godine je Željko Stojanović izabran za najboljeg igrača opštine Teslić za 2013. godini (19 golova u 19 utakmica).
Proljeće 2014.godine Mineral je dočekao sa novim trenerom Zoranom Dujakovićem, koji je prethodno vodio gradskog rivala Proletera. Dobro odrađene pripreme i pobjeda u prvom kolu protiv glavnog rivala za titulu u gostima, ekipe Trebave iz Osječana vratile su Mineral u otvorenu borbu za titulu regionalnog šampiona. I pored dva poraza do kraja prvenstva, tim iz Banje Vrućice je kolo prije kraja osigurao titulu Regionalne lige ”Centar”. Šampionsko slavlje upriličeno je nakon pobjede u posljednjem kolu nad Rudankom (4:1), a najbolji pojedinci u toj sezoni su bili Stojanović (15 golova, 10 asistencija) i golman Omerović (15 utakmica bez primljenog gola).
Učešće u Drugoj ligi značio je izlazak iz okvira ”seoskog fudbala” i igranje u mnogim gradovima Republike Srpske,značilo je više troškova i bolji kvalitet fudbala. Tim se pojačao igračima iz Proletera i Ukrine, za utakmice protiv nekadašnjih prvaka BiH i Republike Srpske ( Modriča, Laktaši..). Srčanom igrom i borbom, Mineral je otvorio sezonu sa dvije uvodne pobjede protiv Borca (Kozarska Dubica) i Laktaša na domaćem terenu. Slijedi post od pet utakmica bez pobjede, pa je na Banji Vrućici u devetom kolu pao banjalučki BSK (2:0). Serija od tri poraza i pobjeda nad Liješćem u posljednjem kolu za 12.mjesto na tabeli, četiri više od posljednje ekipe.
Solidno 12.mjesto na kraju jeseni, u kojoj su pojedinačno dominirali Stojanović i Simić, nažalost nije mnogo toga dobrog donijelo klubu na proljeće. Mnogi igrači su nezadovoljni finansijskim stanjem napustili klub, pa se ekipa morala osloniti na mlađe igrače. Proljeće 2015.godine za Mineral neće ostati u lijepom sjećanju. Remi u drugom kolu, pa serija od deset uzastopnih poraza, pa remi(Ozren) i pobjeda za kraj protiv Liješća u gostima za posljednje mjesto na tabeli sa osvojenih 19 bodova ( te sezone samo je jedna ekipa ispadala). U međuvremenu Bojan Jelić je zamijenio Dujakovića na trenerskoj klupi.
Peta sezona uzastopno, klub počinje u novoj ligi, ovaj put je bila liga u kojoj su u istoriji igrali jednom i jednom postali prvaci, ponovo Regionalna liga ”Centar”. Trener je ostao Bojan Jelić, koji posložio ”kockice” u timu, vratio ”dijete kluba” Radu Popovića, kao i Nemanju Đukarića iz Proletera, a ostatak tima su činili iskusni i mladi igrači u klubu. Nakon tri uvodna remija, Mineral je ostvario niz od devet pobjeda, a samo jedan poraz na kraju jeseni su doživjeli u Skugriću. Jesenja titula je osvojena, a Kovačević sa 13 i Popović sa 8 golova predvodili su Mineral.
Na proljeće 2016.godine, tim sa “Kiseljaka” upisao je tri poraza i devet pobjeda, od kojih se izdvaja 13:1 pobjeda protiv Posavine, na kojoj se proslavio Jorgovan Simić sa osam postignutih golova. Osvojena je nova titula sa tri boda ispred prvog pratioca Sloge iz Dugog Polja. Druga titula regionalnog prvaka u tri godine i ekspresan povratak u Drugu ligu.
Ponovo Druga liga, cilj koji bio postavljen prije pet godina. Igrači su za rezultate nagrađeni pripremama u Igalu. Ipak i tada nastaju turbulencije. Jelić napušta trenersko mjesto, a neki igrači nezadovoljni radom uprave preskaču prvih nekoliko kola sezone. Rezultati u drugom po jačini šampionatu ponovo oslikavaju rad kluba. Pet uvodnih poraza, pa bod kod kuće, pa dva poraza, pa bod kod kuće, pa tri i poraza i onda kao ubjedljivo posljednji nakon šest godina igrao se gradski derbi protiv Proletera. Na iznenađenje svih Mineral ostvaruje prvu i najdražu probjedu te jeseni. Slom gradskog rivala malo je ”dao krila” igračima , pa je po bod osvojen u posljednja dva kola protiv Laktaša i Ljubića. Ipak,na kraju posljednje mjesto sa samo sedam bodova.
Na proljeće se ponovo vratio Jelić na mjesto trenera, ali mnogi nosioci igre s jeseni napuštaju klub, te je oslonac bio na juniorima uglavnom. Iako je “tinjala” mala nada da klub može da opstane, to se nije desilo. Na proljeće su su osvojena četiri boda uz 12 poraza i 56 primljenih golova. Mineral je i drugi put u tri godine završio na posljednjem mjestu u drugoj ligi i treći put će nastupati u Regionalnoj ligi ”Centar”. Trenersku klupu je ponovo napustio Jelić, a sa njim i nekolicina iskusnijih igrača.
Jesen 2017.godine, Mineral i sedmu sezonu uzastupno ne počinje u ligi u kojoj je igrao prethodnu sezonu, što predstavlja svojevran kuriozitet ne samo u Republici Srpskoj, nego i šire. Tim i iz Banje Vrućice je najmlađa ekipa u ligi, a predvodi ih trener-igrač Milenko Gačić. Sedmu sezonu uzastopno klub ne počine u istoj ligi, ali čini da je ovdje kraj tog rekorda, jer se ”Žuta podmornica” nalazi na devetom mjestu u prvenstvu, dovoljno kvaliteta za viši rang nema, a za opstanak ima.
Klub iz poznatog banjskog lječilišta prošao je za sedam sezona put od pete lige do druge, pa opet treća, druge i na kraju treća, a pozicije koje klub zauzimao u ligama prikazan je dijagramu.
