U našem četvrtom izdanju rubrike #UsusretRusiji donosimo Vam priču o prvom svjetskom fudbalskom prvenstvu održanom u Brazilu nakon Drugog svjetskog rata. Odluka o tome ko će biti domaćin donijeta je 1946. godine u Luksemburgu.
Činilo se tad da će ovaj šampionat u zemlji ”karioka” biti nešto posebno i neponovljivo, međutim to nije bilo tako. Već u kvalifikacijama su nastali problemi, tako da su redom nastup na Mundijalu otkazali Argentina, Burma, Indija, Peru, Belgija, zatim i Austrija, Škotska, Mađarska i Turska. Na kraju, završnicu turnira obezbjedilo je svega 13 selekcija, među kojima je bila i FNP Jugoslavija.
Trinaest učesnica završnog dijela žrijebom je podijeljeno u 4 grupe. Zatim su pobjednici grupa formirali finalnu grupu u kojoj su su igrali sistemom svako sa svakim, a najbolji tim postaje šampion svijeta, bez klasične finalne utakmice.
U Prvoj grupi su bili svrstani Brazil, Meksiko, Jugoslavija i Švajcarska, a ovu grupu, ali i čitav šampionat obilježio je meč između domaćina i Jugoslavije koji je odigran pred oko 200 000 gledalaca, a upravo ovaj međusobni duel odlučivao je pobjednika grupe. Na kraju Brazil je savladao hendikepiranu Jugoslaviju (povreda Rajka Mitića) sa 2:0.
U Drugoj grupi Španija je bila bolja u odnosu na Engleze, Čileance i Amerikance, dok je u Trećoj grupi Švedska obezbjedila prvo mjesto i prolaz dalje, pored Italijana i Paragvajaca. Urugvajci su imali najlakši posao, pošto su svog jedinog rivala u okviru Četvrte grupe, reprezentaciju Bolivije pregazili sa 8:0.
U finalnoj grupi u kojoj su se našli Brazil, Švedska, Španija i Urugvaj meč odluke igrali su u Riju na prepunoj ”Marakani” Brazil i Urugvaj. Domaćinu je odgovarao i nerješen rezultat, pa da pred 200 000 gledalaca proslavi prvu titulu svjetskog šampiona. Međutim u finalu je viđen veliki preokret, naime domaćini su vodili sve do 66. minute, a onda je uslijedio pravi šok. Prvo je Skijafino donio Urugvajcima izjednačenje, a samo desetak minuta kasnije Čigia pogađa za veliki šok i nevjericu domaćih navijača.
Vrijedi pomenuti i to da broj gledalaca koji vjerovatno na SP nikada neće biti srušen je 174 000 iz susreta Brazil – Urugvaj, na ”Marakani”, a neslužbeni izvori čak spominju brojku od više od 200 000 ljudi. Bilo je to jedino finale, osim 1958., u kojem je domaćin igrao, a nije došao do titule prvaka svijeta. Na Mundijalu ukupno je postignuto 88 golova na 22 utakmice.
