Utonuću u tvoje oko,
Pažljivo isklesanih, nasmijanih ivica,
U čijoj se zjenici nazire nepregledna dubina-
Svijetla, draga i puna nade.
Utonuću u njega svim svojim srcem.
Prstima ću samo razmaknuti sjene.
Kliznuću vrhom svog uma, da pamtim.
Udahnuću duboko, da ostane trag.
Zastaću kratko usnama, da mu osjetim ukus,
Da u sebi zadrzim mali dio tebe.
Ne želim ga cijelog, samo malo,
Tek toliko, da ga se sjećam,
A da ipak ostane tvoje. ,
Plivaću dalje!
Stići ću tamo gdje si stvaran,
Gdje si čist i ogoljen-
Ono što jesi, ono što si bio i ono što ćeš biti.
Tu ću te prigrliti takvog.
Čvrsto i jako, zgrčiću noge oko tvoga struka,
Osjetiću toplinu tvog daha
I ostaću tu drhteći zauvijek.
