Možda nije najbolji fudbaler koji je ikada zaigrao u ”nebesko-plavom” dresu Lacija, ali je Paolo Di Kanio sigurno jedan od najvećih ljubimaca koje je sjeverna tribina ”Olimpika” ikada imala. Mnogi će se usuditi da kažu i mnogo veći od Aleksandra Neste koji je 2002. godine napustio Rim i otišao u Milan. Upravo to ”lacijali” Nesti nikada nisu oprostili, a samo dvije godine kasnije dočekali su da se u klub vrati ikona, veliki ljubimac ”Curva nord” sa kraja 80-ih godina Paolo Di Kanio.
Mnogi su tog ljeta bili skeptični po pitanju sudbine slavnog rimskog kluba, tima koji je prethodnih godina doživio totalni krah. Jedino su navijači znali da će dolaskom rođenog Rimljanina početi nova era Lacija pa se na promociji iskusnog napadača u trening-kampu ”Formelo” okupilo 3000 simpatizera ”nebesko-plavih”. Bio je to izuzetno emotivan trenutak za sve, pošto se Di Kanio vratio u svoj najdraži klub poslije 14 godina.
Rođen u malom dijelu Rima, Kvartikolu, Paolo Di Kanio se već od malih nogu odlučio za Lacio. Iako nikoga u njegovoj porodici fudbal nije pretjerano zanimao, Di Kanio je krenuo na utakmice Lacija i kako mnogi tvrde, već sa 12 godina pratio je svoj tim i kod kuće, ali i u gostima.
Upravo u to vrijeme, nastajala je jedna od najrespektabilnijih navijačkih grupa u Italiji ”Irriducibili” sa kojom je Di Kanio gradio svoj životni put. Ne dugo zatim, Di Kanio je počeo da igra fudbal u mlađim kategorijama Laciija, a 1988. godine uradio je ono zbog čega ga je cijeli sjever ”Olimpika” zavolio za sva vremena. U gradskom derbiju protiv Rome, Paolo je postigao pobjedonosni gol, a ono što je u narednih nekoliko dana bilo predmet prepričavanja u vječnom gradu bio je odlazak Di Kanija na jug ”Olimpika” gdje je izvrijeđao navijače Rome koji su tradicionalno zauzimali ovaj dio stadiona. Upravo taj potez označio je vječitu vezu između Laciovih navijača i Paola Di Kanija.
Privrženost Paolu Di Kaniju tvrdo jezgro navijača Lacija iskazalo je 2002. godine u vrijeme najveće krize koja je pogodila rimski klub. Tadašnji predsjednik Serđo Kranjoti uložio je u tim 200 miliona maraka, a skupo plaćene zvijezde ”nebesko-plavih” doživjele su najveću blamažu u klupskoj istoriji, pošto ih je gradski rival Roma deklasirala sa 5:1. Razočarani igrama svojih ljubimaca navijači Lacija su ih vrijeđali nazivajući ih plaćenicima, a širenjem transparenta ”Di Kanio” pokušali su da im pokažu kakvu dozu posvećenosti u klubu žele da vide i kod njih.
”Compra se Di Canio” (Kupi nam Di Kanija), bila je poruka ”lacijala” gazdi Kranjotiju. Iako je tada bio član londonskog Vest Hema, Paolo Di Kanio je zdušno podržavao navijače tvrdeći da su potpuno u pravu kada traže maksimum od igrača.
”Mislim da su navijači u pravu kada traže veću odgovornost igrača. Morate uvijek biti spremni da se borite za dres kluba koji nosite. Ja sam uvijek razmišljao na ovakav način. Možete da imate loš dan, promašite dobru šansu ili penal, ali nikada ne smijete dozvoliti da navijači vide da se ne borite i da lako odustajete od svakog duela”, tvrdio je tada Di Kanio.
Drugi boravak u Laciju u periodu 2004-2006. godine ostaće upamćen kao jedan od najburnijih perioda u životu Paola Di Kanija. Presudni trenutak dogodio se 19. januara 2005. godine na gradskom derbiju protiv Rome, kada je poslije trijumfa u kome je postigao jedan od tri gola za Lacio, Di Kanio otpozdravio ”lacijale” visoko podignutom desnom rukom tzv. ”rimskim pozdravom”. Mnogi političari su ga veoma kritikovali nazivajući ga fašistom i tvrdeći da nije ništa bolji od navijača kluba za koji nastupa, a koji su naravno sa oduševljenjem prihvatili potez svog ljubimca.
Lik i djelo Paola Di Kanija su posebna priča. Njegova dijela, ma koliko ona bila pogrešna ili neobična uvijek su izazivala divljenje svakom čovjeku bio on pristalica ”nebesko-plavih” ili ne. Kada je 2004. godine prelazio iz Čarltona u Lacio, Di Kanio je pristao na drastično smanjenje plate za 80% kako bi postao član rimskog kluba. Paolo je takođe, čovjek koji je noć pred derbi sa Romom gledao film ”Hrabro srce” ne bi li se pripremio i motivisao za meč koji je za njega pitanje života. Zanimljivo je da je u Engleskoj dobio i nagradu za fer-plej jer je uhvatio loptu u ruke zbog povrede golmana, iako je mogao da je proslijedi u gol. Ipak, takođe u Engleskoj, bio je kažnjen sa čak 11 utakmica neigranja, jer je odgurnuo sudiju na meču sa Arsenalom.
Možda i najbolji odgovor na pitanje ko je zapravo Paolo Di Kanio, pružio je njegov autobiograf Gabrijele Markoti. On je u jednoj od svojih kolumni u italijanskim novinama napisao: ”Razlog za takvo ponašanje Di Kanija među Laciovim navijačima leži u činjenici da je Paolo jedan od njih – on je navijač koji profesionalno igra fudbal”.