Došao je i taj trenutak da se oprostimo, pozdravimo i krenemo ka novim životnim izazovima, u neki novi svijet koji se zove odrastanje. Mi smo jedna mala grupica od osam dječaka i osam djevojčica.
Svađe i svađice među nama nisu bile strane, nisu bile česte, ali su nam, ipak, poznatiji, draži i svojstveniji bili smijeh, radost i vesele šale.
Ponekad smo bili na lošem glasu kao ”najgori” razred, zbog našeg naivnog dječijeg nepristojnog ponašanja. Znamo da mi, možda, i nismo bili najbolji, ali sigurno i nismo bili najgori. Znali smo na nekim nastavnim časovima biti previše bučni, odsutni, nesmotreni, neozbiljni… svi smo mislili da smo mi u pravu, ali, opet, imali smo poštovanje i uvažavanje jedni prema drugima i prema našim nastavnicima.
Devet godina smo odrastali zajedno, dijelili naše ”male tajne”, prepisivali jedni od drugih domaće zadatke, smijali se s razlogom, ponekad i tek onako, bez razloga…
A simpatije, prve ljubavi, prijateljstva, ona ”lažna” ali i iskrena, zauvijek će ostati urezana na koricama, duboko skrivena u našim srcima. Svako od nas ima svoj put, svoj životni pravac, budućnost i raskrsnicu na kojoj će odlučiti u kom smjeru će krenuti, šta god mi jednog dana postali, ljekari, pravnici, ekonomisti, tehničari, zanatlije, poljoprivrednici…
Vjerujem da će iz ovog našeg malog razreda i velikih srca ponajprije izrasti dobri, vrijedni i pošteni ljudi.
Pred nama je jedan veliki izazov i test kojeg moramo položiti.
Pokažimo i dokažimo da smo sposobni da ga savladamo. Našim dragim nastavnicima i učiteljima dugujemo jedno veliko i neizmjerno HVALA za sve ove godine što su nas trpili, slušali, razumijevali i u svakom pogledu podržavali. Hvala im za dobar dio ljihovih života koji su posvetili nama. Dugujemo im i jedno veliko izvinjenje za svaki put kad smo bili previše nemirni i neposlušni, preglasni, naporni, jednom riječju, nemogući.
Izvinite za svako razočaranje, glavobolju, nervozu…
Dragi moji drugari, ostanite uvijek tako dobri, jedinstveni i neponovljivi, potrudite se da i u daljem životu budete i ostanete uvijek dobra i zlatna mala, ali i velika djeca.
Vječno ću vas pamtiti, sve prolazi, ali sjećanja i osjećanja ostaju.
Sad se fizički rastajemo, odlazi svako svojim životnim putem, ali ćemo do kraja života u svojim srcima nositi drage uspomene na sve nas, naše drugarstvo i najljepše dane našeg djetinjstva provedene zajedno u našoj dragoj prvoj, najvećoj i najljepšoj školi u životu. Živjeli, zdravi i veseli bili!!!
Pratite ”Micro mrežu”:
