Generacija 1987-1991. godišta koja je pohađala srednju školu “Dušan Rakita” smjer mašinski tehničar u Donjem Vakufu, jedna je od posljednjih koja je završila školovanje u bratstvu i jedinstvu.
Nakon 30 godina Sanela Mlinarić i Sanel Huber odlučuju da okupe svoje vršnjake, kojih ima po cijelom svijetu. Od oko 90 đaka, njih dvoje uspijevaju da okupe trećinu, među kojima i raseljene Srbe, koji su se ovom pozivu zaista obradovali.
Nisu postojale prepreke da se ekipa iz grada na Vrbasu okupi i prisjeti se anegdota iz najljepšeg perioda života. Bilo je priče o tome ko je bio nestašan kao đak, koji profesor je bio najstrožiji, a kod kojeg su se mogle hvatati krivine, prisjeća se Dragoslav Budiša, jedan od učenika pomenute škole, koji danas živi u Gradišci.
“To je bila zaista dobra generacija đaka. Družili smo se i izlazili zajedno bez obzira na nacionalnost, vjeru i ostale pripadnosti. Nas pet Srba se odazvalo pozivu kolega, a bilo bi nas i više, no ova situacija s koronom nam je otežala okupljanje. Ipak, tu smo i meni je srce puno, smijemo se prisjećajući se anegdota, profesora i naših dogodovšitna.”
Da se kolege iz razreda češće čuju i ispričaju pomogle su društvene mreže, gdje su lakše našli jedni druge, pa se, kako kažu, sretnu čitave porodice, druže i prisjećaju školskih dana.
Iako su Srbi izbjegli iz Donjeg Vakufa, a dobar dio lokalnih Bošnjaka se raselio nakon rata u potrazi za boljim životom, svi se rado vraćaju u Donji Vakuf. Obavezno svrate u restoran “Zeleni Signal”, gdje su se i prije rata sastajali, jer kako ističu tu uvijek nađu nekoga svog.
Cijelo veselje je uveličao i popualrni pjevač Kemal Malovčić, koji je istakao da čime je dobio poziv da pjeva ovoj družini, odmah je prihvatio, a posebno mu je bilo drago što su se okupili drugari iz svih krajeva svijeta.
