Burn out ili sagorijevanje na radnom mjestu, označava progresivni gubitak energije, izazvan stresom i frustracijama na poslu. Promjena stava prema poslu, gubitak interesovanja za obavljanje istog su karakteristični za ovo stanje. Kod oboljelih se javljaju nesanice, nagle promjene težine, koncentracija opada, javlja se anksioznost i depresivna raspoloženja. Osoba počinje sumnjati u svoje sposobnosti, odlazak na posao koji voli postaje mučenje, a često dolazi i do previše kritičkog stava prema kolegama i nadređenim.
Stres na poslu nije neuobičajena pojava. Svi poslovi mogu imati ođene stresne situacije, a problem nastaje kada je radnik konstantno izložen stresogenima. Neka radna mjesta, su po svojoj prirodi i dinamici stresnija od drugih. Među tim zanimanjima su ljekari, medicinski tehničari, socijalni radnici, prosvjetni radnici, vatrogasci, policajci i osobe koje rade u finansijama. Kod nas bi se ova lista kratko svela na SVA zanimanja, jer kod nas stres ne izazivaju samo radni zadaci koje treba da obavimo, nego i niske plate, neprijavljeni radnici, neplaćeni prekovremeni, i generalno način na koji u se ovdje dolazi do posla i sve ono što treba da istrpiš da bi ostao na istom. Iz ličnog iskustva znam kako to ide, samo na jednom od mojih dodatnih poslova sam imala zadatke koje u normalnim uslovima radi sedam osoba, a od mene se tražio isti kvalitet, kao da sam na jednoj poziciji.
Međutim ono što je mene podstaklo da obrađujem ovaj problem, nije moja lična priča, nego priča mog prijatelja Sergeja, koji je za sebe izabrao jedan divan i human poziv, ali je njegov posao izuzetno stresan i na žalost, trenutno se suočava sa sindromom sagorijevanja. Sergej je po zanimanju medicinski tehničar. Već dvije godine radi u Njemčkoj u jednoj velikoj bolnici u službi hitne pomoći. Svoj posao voli i savjesno ga obavlja, ali u posljednje vrijeme se osjeća, premoreno koliko god da odmara, pirezasićen je, iscrpljen, bezvoljno ide na posao i komunikacija sa kolegama mu se promijenila, a frustracije sa posla često zna da prenosi i na privatni život. Poslije dvije godine rada u hitnoj to i nije čudno. Pacijenti sa različitim povredama, u različitim stanjima, većinom nesvjesni i da su tu. U toku smjene obradi 25 pacijenata, jer zbog obima posla i prirode, vrlo često radnici odustaju i odlaze da rade na druge odjele, pa se dešava da imaju i manjak radnika. Iako u hitnoj pacijenti obično ne umiru, zna i to da se desi. Svaki gubitak pacijenta, kolege iz smjene proživljavaju zajedno. Slučaj koji je uzdrmao cijeli tim su svi dugo pamtili. Naime, njihov dvadesettrogodišnji kolega je gledao pacijenta njegovih godina kako umire, a nije mogao ništa da uradi, jer je pacijent izričito zatjevao da ga ne reanimiriju u slučaju zastoja rada srca. Ne mogu ni da zamislim kako se osjećao momak čiji je zadatak da spašava živote, a gledao umirućeg vršnjaka svezanih ruku. U takvim slučajevima cijeli tim se okupi zajedno sa lekarima i razgovaraju o tome što se desilo. Kada se desi da izgube pacijenata, Sergejev tim ima simbolični ritual. Dok spuštaju pacijenta u mrtvačnicu, oni se sa njim opraštaju, svako na sebi svojstven način, i otvaraju prozor kako bi mu duša mogla preći na drugi svijet, poželjevši mu lijep zagrobni život. Iako u timu ima dosta pripadnika različitih vejroispovesti i atesita, svi praktikuju isti ritual. Na neki način to im daje olakšanje. Prije hitne službe, Sergej je radio i na onkologiji, za koju smatra da je puno teža, u smislu težine pacijenata, i mogućnosti da se za pacijente koji dugo leže na neki način i vežeš. Iako u Njemčkoj ima mogućnost da ode na bolovanje od 6 mjeseci sa punom platom i da to vrijeme provede kako želi, on više razmišlja o tome da u nekom narednom periodu promijeni samo bolnicu, nadajući se nekoj manjoj hitnoj službi sa manjim obimom posla. Kako kaže, ne želi da završi kao neke kolege koje su zbog sagorijevanja na poslu, postali depresivni, disfunkcionalni ili se odali alkoholu ili nekim drugim porocima.
Od 1. januara 2022., sindrom sagorijevanja na radnom mjestu je uvršten u šifrarnik bolesti i dijagnoza za koje je moguće uzeti bolovanje i u Republici Srpskoj. U Fondu zdravstvenog osiguranja Republike Srpske kažu da do sada nije bilo mnogo prijavljenih slučajeva. Ovaj podatak je izuzetno važan, jer su se poslodavci bunili, zbog toga što su mislili da će radnici masovno koristiti bolovanje zbog sagorijevanja, što prema službenicima Fonda nije slučaj. Radnici koji savjesno i odgovorno obavljaju svoj posao, izvršavaju delegirani zadatke na vrijeme i kvalitetno, ne uzimaju bolovanje bez prijeke potrebe, a oni koji to rade, oni neće ni sagorjeti. Posljedice ovog sindroma mogu dovesti do trajnih oštećenja, zato je potrebno na vrijeme reagovati, ali i raditi na prevenciji. Živjeti zdravijim stilom žvota, odmarati, raditi opuštajuće stvari koje volite svakako će biti od koristi, ali je važno i na vrijeme reći “Ne”, postaviti granice, i ako ih ne poštuju uvijek možete promijeniti posao. Na kraju će vam svakako dati otkaz, a vi iscrpljeni i umorni ćete imati mnogo manje energije i volje da nađete novi.
