Treći vikend septembra mjeseca, iliti kraj ljeta, je već neko vrijeme znak da je vrijeme za masovnu seobu medijskih trudbenika, ili bar onih koji tako misle o sebi, ka Terra Istria.
Napisao bih ka Rovinju, ali vidim da se sad okupljaju i u Fažani, jedino ako to nije istureno odjeljenje rovinjsko. Ne bih znao, jer em me niko ne zove, em u to isto doba već decenijama u mom kraju postoji mnogo značajnija manifestacija – vašar. Mislim i to u Istri je vašar, ali u poređenju sa ovom kulturnom manifestacijom jednostavno nema šanse.
“Gradiška jesen”, kako je to nekad smislio i nazvao neki dovitljivi komesar a da se ne bi povezalo sa Gospojinom, je i ove godine povod za razne kulturne manifestacije poput izložbe stoke. Zezam se, ima tu i zaista vrijednih izložbi, a bogami i vitezovi dočekaju svojih pet minuta da uzjašu konje. Doduše, desi se tu ponekad i slučaj da konj, tj. konjina uzjaše konja, ali to je za neki drugi Zapis.
Uglavnom, centralni događaj je ipak posjeta prostoru koji svake godine sve više podsjeća na silazak u pakao. U mom slučaju to bi se moglo nazvati eksplozivnom smješom jer pustiti Namćora u to grotlo najgroznijih zvukova samo to i obećava. Vudi Gatri je na gitari imao natpis “Ova sprava ubija naciste”, a ovi moderni nacoši koriste dole prikazane stubove zvučnika da vam zatru svaku volju za životom. Iz njih rigaju neki stihovi o njemu koji nju “ljubi na haubi” (kakva rima, mada ja vjerujem da on njoj radi nešto drugo na tom Audiju koji se precizno pominje), ali i onu legendarnu predaju drugarice Viki Miljković, koja nudi i dušu i telo. Potpuno je razumijem, i meni se svakog trena javljala ta ideja, jer je sve bolje od tih Tantalovih muka.
Snagu da izdržite daju vam pogledi ostalih sapatnika koje uhvatite u toj gunguli dok se bore sa svojim potomcima. Čak je i brat blizanac Atifa Dudakovića koji skuplja žetone ispred tobogana pokazao empatiju pokazujući mi rukom da časti sa dodatnih 10 minuta.
Naravno da čovjeka u tome napadne i glad i žeđ. U tu svrhu se redovno instaliraju krematoriji stočnog fonda. U školi su nas učili da se jedino kuvanjem ubijaju potencijalno zli mikroorganizmi, tako da se usrdno molim za zdravlje onih koji konzumiraju ovo spremljeno i posluženo u savršenim higijenskim uslovima.
Srećom, istorijsko iskustvo pokazuje da je naš čovjek razvio visok stepen imuniteta na termički obrađeno meso. Još 1872. godine je Đura Jakšić pojao o sinu koji voli jarca pečenog više od sablji i kopalja. Tako da ne bih bio previše zabrinut.