Zamislite da živite u svijetu koji možete kontrolisati. Sve što poželite, za malo novca može da se ostvari. Želite otići na Bahame, tu ste za par minuta. Probati tijesnu crnu haljinu na plus 40, a da se ne oznojite – može! Ležeći u krevetu prisustvovati poslovnom sastanku ili biti sa ljudima koji su daleko od vas, a da se ne pomjerite iz svoje sobe. Zvuči kao raj, zar ne?
Meta-univerzum, zvuči kao raj, ali nije. To je virtuelni svijet, napravljen kao paralelna stvarnost, koja sadrži sve elemente naše trenutne stvarnosti ili bar one koje mi želimo.
Kreatori i zagovornici Metaversa, kao prednosti svoje ideje ističu putovanja na udaljene destinacije bez granica, povezivanje sa drugim ljudima na impresivniji način, nego što je to trenutno moguće putem društvenih mreža, poboljšanje poslovnih prilika, online učenje, igranja igrica, prilika za finansijsku dobit, rad od kuće i mogućnost kontrolisanja svog okruženja.
Kada tako i još jednostavnije posložimo sve nabrojano, Metavers je izuzetno praktičan, djelotvoran i možemo da mu se radujemo. Sa druge strane potrebo je razmisliti i o nedostacima. Privatnost i sigurnost informacija je u ovom svijetu zaista upitna. Cyber kriminal nije grana kriminala izmišljena juče. Na društvenim mrežama imamo kontrolu koliko ćemo toga otkriti o sebi, ali ni sa tim nam niko ne garantuje da naše podatke neće objaviti neko drugi. U Meta-svijetu ljudi će biti mnogo izloženiji, jer ako želite da postignete doživljaj ili određenu reakciju, prosto morate da se otkrijete. Iako vam ovaj svijet daje mogućnost kontrole u neku ruku, treba razmisliti o tome ko može kontrolisati vas.
Danas je veoma popularno upoznavanje preko društvenih mreža ili igranja igrica, a u paralelnoj stvarnosti stidljivije osobe ili introverti bi imali priliku da lakaše stupaju u interakciju sa drugim ljudima i tako poboljšaju socijalni život, ali je pitanje koliko bi ti drugi ljudi bili stvarni. Veliki broj je lažnih profila na facebooku i instagramu, koje je čak moguće i prepoznati, ali i dalje nalaze način da ostvare svoje ciljeve. Najmanji je problem što biste ovdje upoznali nekoga ko je dvije kile mršaviji nego u stvarnosti ili ima boju očiju kakvu vi preferirate. Problem nastaje kada vam se recimo silovatelj predstavi kao sveštenik ili pedofil kao tinejdžer. Koliko je zaista moguće kontrolisati ovakve stvari je veoma upitno jer se i u realnom životu dešavaju.
Ono što je meni lično najviše zabrinjavajuće je momenat kada pomislim na to kako čovjek da postavi granicu između ovog i virtuelnog svijeta. Ideja da mogu sve ono što sam navela na početku, a da se ne namučim je izvrsna. Putujem, družim se, vidim ljude koje sam poželjela, kreiram sebi jedan ugodan život bez imalo neizvjesnosti. Malo pijem koktele na plaži, pa se onda prebacim na planinu da skijam. Probam sve ekstremne sportove koje inače nikad ne bih problala. Upadnem na žurku nekog selebritija, rodim sebi savršeno dijete koje svira klavir i trenira umjetničko klizanje, sa potencijalom da bude svjetski prvak u svemu. Pričam na svim jezicima, pa i na nemuštom ako hoću, a pas koji mi je virtuelni ljubimac zna sam da prošeta oko zgrade, obavi nuždu i počisti za sobom. Predobar život iz kog nikada ne bih poželjela da se vratim.
Zavisnost od Metaversa je moguća. I danas imamo gejmere koji ne žele da napuste igricu jer im daje približno ono što može dati virtuelni univerzum, a šta bi tek bilo da imaš svijet u kojem možeš sve. Iz te pozicije zamišljam sebe kako sam umrla priključena na one žice, živjeći neki život koji je izmišljen, pa sebi kažem jasno i glasno:” Ne, neka hvala!” Koliko god da je nekada naporno živjeti, savladati prepreke koje ti se nađu na putu ili prihvatiti svoje nedostatke, mišljenja sam da je to ono što život čini uzbudljivim. Mnogo mi je draže i više cijenim sve ono za šta sam se potrudila i dobila, nego ono što je sa lakoćom ušetalo u moju stvarnost. Vjerujem da nisam jedina koja tako razmišlja, a i da postoji još mnogo ljudi koji savršenost smatraju dosadnom. Već vidim kako idealan svijet koji sam skrojila poslije nekog vremena uništavam virtuelnom atomskom bombom čisto da imam problem koji treba da riješim. Na kraju krajeva, postoji jedna svima poznata priča koja govori o ljudima i idealnom svijetu, odnosno raju, a ona glasi ovako:
“Nekada davno, u rajskom vrtu Edenu, živjeli su prvi i jedini ljudi, Adam i Eva. Bio je to savršen svijet koji je specijalno za njih stvorio Bog lično. Živjeli su bez stida i srama, bez drame i bilo kakve brige. Imali su izobilje hrane i pića i jedino što im je bilo zabranjeno je da jedu plodove drveta spoznaje. Adam je bio srećan u tom savršenom i dosadnom životu, ali Eva je mučila muku sa sobom jer za nju u Edenu nije bilo izazova. Sve mogućnosti koje je njihovo mjesto boravka nudilo ona je već probala, a i sa njenim partnerom bila je slična situacija. Željela je da iskuša nešto novo, što bi u nju vratilo život, pa je tako mjesecima gledala u drvo spoznaje, pitajući se šta bi se zaista desilo da pojede njegov plod. Znala je da Adam želi da ispuni očekivanja koje je pred njega postavio Bog, pa se suzdržavala od iskušenja, jer nije željela da razočara svog jedinog muškarca koji bi njenom neposlušnošću bio skrhan. Jednoga dana, dok je Eva brala poljsko cvijeće kako bi skrenula svoje misli sa zabranjenih plodova, iz obližnje rupe pred nju je izmilio Lucifer maskiran u zmiju. Ona ga je odmah prozrela, ali se pretvarala da ga ne prepoznaje, te su ubili jedno sat vremena razgovarajući o vremenu i đakonijama koje će spremati za ručk. Za to vrijeme, Adam ih je izdaleka posmatrao, što je Eva spretno skužila, i odlučila da Luciferovu posjetu mudro iskoristi. Isprativši zmijurinu, Eva je kao hipnotisana krenula ka drvetu, ubrala plod i brzo ga zagrizla. Vidjevši šta učini nesretna žena, Adam je zaprepašten jurnuo ka njoj moleći je da ne proguta zabranjeno voće, već mu je u zanosu, ustima prinjela voćku do njegovih usana. Zbunjen i nemoćan Adam pred ženom koju voli, u strasti i slasti, zagrizao je plod i progutao ga. Slijedeće čega se Adam i Eva sjećaju je osjećaj stida jer su goli, nekog novog svijeta koji je poznaju, rođenja dva sina i života punog sreće i malih i velikih briga. “
Jasno vam je da izvorna priča o Adamu i Evi ne glasi ovako, ali nadam se da vam je moja interpretacija njihove priče prikazala stav koji imam o savršenom virtuelnom svijetu. A što se tiče ovo dvoje, nadam se da me neće tužiti. Ako to ipak učine, moraće razgovarati sa avatarom Ally McBeal, jer mi ne pada na pamet da se sa njima bakćem.
