Početak jermenske odiseje Aleksandar Glišić teško je mogao bolje i da zamisli. U osam mečeva postigao je četiri gola i dva namjestio saigračima, pa je njegov Banants ravnopravan rival sa Pjunikom i Araratom za drugu šampionsku titulu u istoriji kluba.
Posljednjim golom u nizu ovjerio je pobjedu svog tima protiv Lorija (3:0) pa uoči same završnice šampionata sve tri ekipe imaju po 49 bodova. Glišić je za kratko vrijeme pokazao da je pravo pojačanje. Privikavanje na život u bivšoj sovjetskoj republici, koja geografski i kulturološki balansira između jugozapadne Azije i jugoistočne Evrope, proteklo je bez problema jer su ga u klubu dočekali srpski fudbaleri Borislav Jovanović i Igor Stanojević. Ipak, oduševljen je i načinom na koji su ga prihvatili domaći igrači i navijači te žitelji Jerevana.
– Kao da sam ovdje tri godine, a ne tri mjeseca. Samo da nešto ne ureknem… Od prvog dana sam prihvaćen na najbolji mogući način, kako u klubu tako i u životu. Jermeni su dosta slični nama, prošli su golgotu kroz istoriju… I sa te strane imamo dosta toga zajedničkog pa čim kažete da ste Srbin gledaju na vas kao na prijatelja, a meni se, eto, pogodilo i da na terenu pokažem koliko mogu i doprinesem uspjesima kluba. Još ništa nismo osvojili, moramo da nastavimo u ovom ritmu. Iduće kolo može da odluči mnogo toga, jer dočekujemo Ararat – počeo je Glišić.
Učinak bi vjerovatno bio i bolji da nije doživio povredu zbog koje je propustio dva meča. Ipak, uspio je da se oporavi na vrijeme kako bi upisao svoje ime u istoriju kluba osnovanog 2003. godine.
– Drago mi je što sam dao gol na otvaranju našeg stadiona koji je renoviran za potrebe Evropskog prvenstva za igrače do 19 godina. Imamo optimalne uslove za rad, klub je dobro organizovan, utakmice gleda nekoliko hiljada navijača. Vlasnik je ruski milioner Jevan Čelojants koji ulaže u fudbal i u matičnoj državi. Sve u svemu, utisci su više nego pozitivni i ispostavilo se da sam donio odličnu odluku da potpišem ugovor na godinu i po – rekao je Glišić.
Potaman su mu i stvari van terena, jer u ligi igra mnogo fudbalera sa ovih prostora sa kojima provodi najveći dio slobodnog vremena.
– Odličan je i grad, lijep spoj modernog i starog sovjetskog stila. Uže jezgro je fenomenalno, ne zaostaje za zapadnoevropskim metropolama. Bukvalno imate sve što poželite. Od građevina i spomenika izdvaja se naravno Muzej genocida podignut u znak sjećanja na stradanje milion i po Jermena od Turaka – naglasio je Glišić.
Baš kao i u BiH i tamošnja liga ima prefiks Premijer, a bivši napadač Radnika tvrdi da su sličnog kvaliteta.
– Dosta ulažu i rastu iz godine u godinu. Ipak, mislim da u BiH ima talentovanijih igrača, a Jermeni se trude da kupe ono što im nedostaje. Najtrofejniji klub je Pjunik koji je ove sezone stigao do trećeg kola kvalifikacija za Ligu Evrope i tijesno izgubio od Makabija, ali su posljednjih godina tu i Ararat, Alaškert i moj Banants – zaključio je Glišić.
Mihtarjan kao božanstvo
Glišić naglašava da su Jermeni opčinjeni fudbalom iako njihovi klubovi i reprezentacija nemaju previše uspjeha na međunarodnoj sceni. Najveća zvijezda naravno je Henrik Mihtarjan koji ima status božanstva.
– Gdje god da se okrenete vidite Mihtarjana. Na bilbordu, reklami ili leđima nekog klinca, a nacionalna televizija prenosi sve utakmice Arsenala. Posebno vole reprezentaciju koja takođe postepeno napreduje i više nije autsajder iako još ne konkuriše za odlazak na velika takmičenja – rekao je Glišić.
/Glas Srpske/
