U Republici Srpskoj godišnje se proizvede oko 20.000 tona nusproizvoda životinjskog porijekla i životinjskog otpada koji se uglavnom baca, jer u cijeloj zemlji ne postoje postrojenja koja bi vršila njihovu preradu i tako stvarala novu vrijednost. Sa druge strane, zemlje u okruženju preradom stvaraju hranu za životinje, gorivo ili đubriva i na taj način štede novac, ostvaruju profit i smanjuju zagađenje životne sredine. Životinjski nusproizvodi i životinjski otpad u RS se odlaže bez prethodnog tretmana na komunalne deponije, neuslovna stočna groblja i na druge neodgovarajuće lokacije, koje nisu evidentirane i o kojima nema podataka.
U Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS svjesni su ovog problema. Stoga, u cilju trajnog rješenja predlažu izgradnju objekata koji bi bili u funkciji efikasnog upravljanja otpadom regionalnog karaktera.
Predlažemo izgradnju glavnog pogona za preradu na lokaciji, tj. u regionu gdje se nalazi najveći broj generatora nusproizvoda životinjskog porijekla. Iako svjesni činjenice da se radi o obimnom i kompleksnom zahvatu, smatramo da uz punu podršku i učešće svih relevantnih institucija možemo ovaj projekat iznijeti i evidentne probleme riješiti na adekvatan i svrsishodan način”, navode oni u Informaciji o zbrinjavanju nusproizvoda životinjskog porijekla u RS.
Ovu informaciju usvojila je Vlada RS na posljednjoj sjednici i zadužila resorna ministarstva da predlože model upravljanja nusproizvodima životinjskog porijekla u Republici Srpskoj. A do izgradnje nekih modernih postrojenja, primjer Mljekare “Pađeni” iz Bileće mogao bi da posluži kao ideja za rješavanje gorespomenutih problema.
Naime, kako nam je objasnio Nenad Vukoje, vlasnik Mljekare, od viškova proizvoda pravi se svojevrsna smješa ili sir kojim se zatim hrane svinje na njihovoj farmi, kojih u turnusu ima oko 600.
Pozitivni efekti su višestruki. Dobija se najkvalitetnije meso jer svinja dobija protein iz mlijeka, a na ovaj način riješeno je i 60 odsto potreba za hranom, kazao nam je on. Prema službenim podacima, svake godine u Evropi se obrađuje 17 miliona tona životinjskih nusproizvoda, a po ovom pitanju i region je daleko odmakao.
Tako je na području Srbije posao povjeren Veterinarskoj ustanovi za sakupljanje, preradu i uništavanje sporednih proizvoda životinjskog porijekla “Proteinka” Sombor, koja dnevno preradi 50 tona životinjskog otpada i konfiskata iz klanične industrije, što nije dovoljno, jer dnevno čak 40 tona ostane neprerađeno. Uginule životinje u ovim pogonima prerađuju u tehničku mast, koja se koristi kao energent u “Proteinki”, kao i mesno koštano brašno, u velikim količinama.
Takođe, u Srbiji postoje i dvije privatne kafilerije u Bačkoj Topoli i Zrenjaninu, kao i kafilerija “Kaz” u Inđiji, u vlasništvu kompanije sa Kipra, i kafilerija Veterinarske ustanove “Napredak” u Ćupriji. Kafilerije u stranom vlasništvu država Srbija subvencioniše sa 192 dolara po toni otpada.
U Hrvatskoj zbrinjavanje otpada vrši “Agroproteinka” iz Sesvetskog Kraljevca. Godišnje zbrinjava oko 90.000 tona nusproizvoda. Svojim pogonima za preradu značajnim je dijelom riješen problem nekontrolisanog i proizvoljnog odbacivanja životinjskog nusproizvoda, kao posljedice proizvodnje hrane u okolinu, čime je onemogućeno zagađivanje zemljišta, pitke vode i vazduha, a omogućava i ponovno iskorištavanje nusproizvoda.
U Sloveniji ne samo da iskorištavaju otpad, već ga i uvoze iz zemalja okruženja. Na njenom području rade tri fabrike koje se bave ovom djelatnošću, a kompanija “Koto” u 2016. godini je ostvarila prihod od prodaje veći od 27 miliona evra, pri čemu je više od polovine te količine dolazilo iz izvoza.Njemačka posjeduje osam kompanija i najveći je proizvođač životinjskih masti dobijenih preradom životinjskih nusproizvoda i životinjskog otpada, a slijede je Francuska i Španija.