Datum 14. februar već godinama izaziva različita tumačenja u javnosti. Dok ga dio građana obilježava kao Dan zaljubljenih, drugi ga doživljavaju prvenstveno kao praznik Svetog Trifuna, koji u pravoslavnoj tradiciji ima dublje vjersko i narodno značenje. Između ta dva pogleda razvili su se savremeni običaji, ali i izražena komercijalna dimenzija, zbog čega se često postavlja pitanje: Da li je riječ o prazniku emocija ili potrošnje?
Istorijski gledano, Dan zaljubljenih vezuje se za Svetog Valentina, sveštenika iz starog Rima koji je, prema predanju, tajno vjenčavao mlade parove uprkos zabrani cara Klaudija II. Zbog toga je pogubljen, a kasnije proglašen zaštitnikom zaljubljenih.
U srednjem vijeku razvija se običaj razmjene ljubavnih poruka i pisama, koji je s vremenom prerastao u širu tradiciju obilježavanja 14. februara.
Kako je praznik postao komercijalan?
Prekretnica se dogodila u 19. vijeku, kada je Amerikanka Esther Howland počela masovno da proizvodi i prodaje ukrašene čestitke za Valentinovo. Njene kartice postale su izuzetno popularne i označile početak komercijalizacije praznika.
Danas je Valentinovo globalni tržišni događaj. I na domaćem tržištu primjetno je da se u ovom periodu povećavaju cijene ruža i cvijeća i nude „specijalni“ poklon-setovi.
Ipak, u Gradišci ovaj datum ima i jednostavniju, nenametljivu dimenziju. Među učenicima tri srednje škole godinama se njeguje tradicija razmjene anonimnih pisama i poruka. Bez skupih poklona i velike potrošnje, mladi na simboličan način obilježavaju dan, porukama simpatije i prijateljstva.
Na kraju, 14. februar ostaje stvar ličnog opredjeljenja, neko će ga posvetiti vjeri i tradiciji, neko romantičnim gestovima, a neko ga neće obilježiti uopšte. Ono što je sigurno jeste da smisao svakog praznika zavisi od toga koliko mu sami damo značenja.
