Kad ste majka…
Kad doživite u jednoj minuti i neopisivu sreću zbog hiljadu i jednog suludog pitanja, na koja vrlo često i nemate razuman,odnosno racionalan odgovor, kad vas potpuno izludi nerazumnim postupcima vaše malo JA, svojom ironijom i prkosom,ali kad vas to malo čeljade dodirne svojim toplim dlanom, zagrli čvrsto,jako,stežćući svaki mišić i kad svoj dječiji do dna iskren pogled,pun prave,neiskvarene ljubavi, i tad bez ikakvog interesa, beskrajno, anđeoski čist pogled uputi, i samo kratko bez uvijanja kaže:
Mama ja te volim,izvini…nisam htjela…
Sve…sve doživljeno i očekivano više nema na značaju.
Mama…majka…mamica….keva…stara…matora…zavisno od njihovih klinačkih godina, različito nas i zovu…Normalno i po potrebi.Što i ima smisla,jer i svi mi smo prošli taj turbulentan put odrastanja,shvatanja, prihvatanja.
Kad bih bila neko, a nisam, nešto, a nisam…Ne znam kojom mjesečnom sumom bih nagradila, majke koje same školuju,podižu,vaspitavaju svoju djecu.
Vrlo često i ponekad nesnosno je teško sa malim mudricama izaći na kraj,posebno,sad u ovom suludom dostupnom svijetu imaginacija, igrica, raznoraznih youtjuber idola, koji uticu na svoj način na naše buduće junačine.I preveslaju vas u momentu, i ne osvrnete se, već je učinjeno.
Tek šta reći za majke sa velikim M,koje suočene sa najtežom dijagnozom svog djeteta, same, bez podrške supruga, porodice, prijatelja, pokušavaju, da spasu najvoljenije biće.Pred njima hiljadu bitaka, ratu nikad kraja.
Svakodnevne odlaske u bolnice, abnormalno skupe troškove liječenja,balansiranje izmedju poslodavca, koji vrlo često nemaju razumjevanje za česta odsustva sa posla, stalni strah,stres,stid kojem su izložene zbog načina na koji vrlo često treba skupiti novac za sumanute cifre liječenja.
Pitam se,kakav ludački adrenalin puca te majke,koje se bore sa raznoraznim rijetkim oboljenjima, autoimnunim bolestima, sindromima i u poslednje vrijeme najčešcim oboljenjima, od kojeg svi strahujemo, i od kojeg niko nije pošteđen-kancer!
Za mene te žene, jesu nešto posebno, ja im se divim, neizmjerno ih poštujem, one su za mene Dive,Dame !!!
Nemam riječi da opišem koliko im se divim, posebno još takvim ženama koje su društveno angažovane, kako bi uticale na svijest svih da se osvrnu oko sebe, i ako već ne mogu da pomognu, bar da utiču na one, koji to mogu.Jer svi smo mi u jednoj Đavoljoj varoši..više niko nije pošteđen.
Stoga dati, što više prostora u medijima, takvim ženama….herojčinama, damama sa muškim mudima…
One to potpuno i nesebično zaslužuju!!!!!!!!
I još, mogu, a da ne pomenem jedno mlado biće, nažalost koje više nije među nama.
Nisam ga lično poznavala, i baš mi je žao, ali čitajući njegove objave na facebooku, shvatih, da je nažalost Bog sebi uzeo jedno posebno, neobično, izuzetno dušom lijepom biće uzvišeno…neuprljano…
Ismet Bolić…Anđeo…A mjesec ramazana počeo…
