Danas je Međunarodni dan volontera, dan koji ima za cilj da nas podsjeti važnosti volonterskog rada i svih ljudi koji dobrovoljno daju svoje vrijeme i trud kako bi pomogli zajednici oko sebe.
Volonterizam se u Gradišci razvija već decenijama kroz volonterske organizacije, udruženja i neformalne grupe mladih koji su uvijek spremni da sa svojim idejama i entuzijazmom pridonesu ljudima oko sebe.
Nina Pilipović i Vanja Tovarlaža, dvije su volonterke koje već godinama svoje ideje implementiraju u realnost.
Na pitanje kako je volontiranje promjenilo njih, Vanja odgovara da je kroz pomaganje drugima uspjela da razumije koliko njezin trud može da koristi društvu i da zapravo naše malo nekom znači mnogo.
“Volontiranje me je mnogo promjenilo. Razumjela sam da svojim djelima mogu biti nekom na korist i da iako sam dosta mlada idalje mogu doprinijeti svojoj zajednici. Takođe, svi ljudi s kojima sam volontirala naučili su me jednoj jako važnoj lekciji, a to je da svako od nas ponekad treba pomoć i da je to sasvim okej”,govori Vanja.
S druge strane Nina govori kako je volontiranje nije promjenilo, ali joj je pružilo mogućnost da radi stvari koje voli i koje je ispunjvaju.
“Ne mogu reći da me volontiranje promjenilo, ali mi je pružilo priliku da iskažem neke svoje vrline i emocije na pravi način. U svemu tome pomogli su mi sjajni mentori koje sam imala kroz godine počevši od udruženja Most, pa sve do Omladinskog savjeta RS u kojem trenutno volontiram”, istakla je Nina.
Ove dvije inspirativne djevojke učestovale su u dosta programa i projekata, pa smo ih pitali da li se sjećaju neke male “nevidljive” pobjede koju su doživjele kroz volontiranje, a na to Nina je odgovorila da joj je jedno od najljepših sjećanja upravo uređenje Sportskog rekreativnog centra u Cerovljanima.
“Od toga je prošlo par godina, ali sasvim slučajno ja i moji prijatelji smo kroz jedan projekat počeli raditi na uređenju Sportskog rekreativnog centra u Cerovljanima. Moja drugarica koja je toj akciji bila dosta doprinijela odselila se u Novi Sad, i nakon nekog vremena upravo uz pomoć pisma preporuke sa tog projekta na kojem smo zajedno radile uspjela je dobiti praksu u jednoj organizaciji. Za mene je to bila mala pobjeda, jer tada sam uvidjela da se zaista dobro dobrim vraća”, rekla je Nina.
Za Vanju, koja dosta svog vremena provodi volontirajući sa djecom, kaže da su ti momenti gdje je neko dijete zavoli i bude srećno u njezinom prisustvu najveći poklon i pobjeda koju joj je volontiranje pružilo.
“Ja volim da radim sa djecom. To ponekad može biti izazovno, ali je takođe veoma nagrađujuće. Taj momenat kad me prihvate i zavole, svaki zagrljaj, svaki osmijeh, igra i odobravanje koje imam od strane njihovih roditelja su najveće pobjede koje mi je volontiranje pružilo. Često kao volonteri dobijamo pitanja zašto radimo bez koristi, ali ti ljudi ne vide da kroz nesebičnu pomoć i ljubav koju dajemo svijetu zapravo stičemo najveću korist od svih, a to je taj osjećaj mira i topline u srcu”, zaključila je Vanja.
Danas, volontiranje zadobija neke nove oblike i razvija se u koraku sa društvom, te ako bolje pogledamo možemo da vidimo kako mladi kroz uticaj interneta, društvenih mreža i kreativnih kampanja sve više pomažu prepoznavanju volonterizma u različitim krugovima društva. Tako da moglo bi se reći da upravo onoliko koliko volonitranje oblikuje mlade, toliko i mladi oblikuju volontiranje kao samu pojavu.
