Spasovdan, koji se ove godine slavi 29. maja, posvećen je Spasitelju Hristu i predstavlja dan kada je On uznio svoje tijelo na nebo, kako bi zauvijek sjedio sa desne strane Boga Oca.
Spasovdan je jedan od 12 velikih hrišćanskih praznika, a vjernici ga često slave i kao svoju krsnu slavu.
Proslavlja se uvijek 40 dana nakon Vaskrsa, a uvijek pada četvrtkom. Taj događaj iz Novog Zavjeta govori o tome kako se Isus Hrist ponovo javio svojim učenicima i poslao ih da propovijedaju Jevanđelje po svijetu. Njegova poruka o vjeri i spasenju ostaje osnova praznika, a po njoj je Spasovdan dobio i ime, od spasenja koje donosi vjera.
U pravoslavnoj tradiciji on simbolizuje nadu u spasenje i večni život. U mnogim krajevima Spasovdan je i dan kada se tradicionalno obilježava zaštita sela i ljudi, jer se vjeruje da je ovaj dan povoljan za molitve za zdravlje i zaštitu, kako pojedinca, tako i zajednice. Spasovdan je i slava Banjaluke i Beograda.
Ovaj dan nije običan, u njegovoj su srži vjekovna vjerovanja i običaji koje su naši preci pažljivo prenosili sa koljena na koljeno. Na Spasovdan, smatra se, sve krene kako treba, ali postoji i zamka: mnogi prave greške koje ne samo da ne donose sreću, već privlače zlo u dom.
Od davnina je Spasovdan, kao duboko ukorijenjena svetkovina u narodu, proljećni praznik stočara i zemljoradnika. Smatra se veoma srećnim varovnim danom kada sve valja započinjati i zato se zove još Spasovlje.
Naši preci su Spasovdan doživljavali kao dan kada se izbjegavaju teški fizički poslovi. Umjesto toga, posvećivali su se molitvama, duhovnom razvoju i zajedničkom slavlju.
Iako je mnogo običaja vezano za ovaj dan, suština Spasovdana je u duhovnom rastu i veličanju osnovnih vrlina – vjere, nade i ljubavi. Naši preci su znali da je to pravi put ka sreći i zaštiti, a upravo zato je Spasovdan i danas jedan od najvažnijih i najradosnijih praznika u godini.
