Međunarodni dan Roma, 8. april, je dan proslave romske kulture i podizanja svijesti o problemima s kojima se Romi suočavaju. Dan je službeno bio proglašen 1990. godine u mjestu Serock u Poljskoj, mjestu četvrtog Svjetskog romskog kongresa Međunarodne romske unije (IRU), u spomen na prvi veći međunarodni susret romskih predstavnika koji je održan u Chelsfieldu kraj Londona 7—12. aprila 1971. godine.
Na tom je kongresu donesena odluka o romskoj himni za koju je izabrana pesma Đelem, đelem (romski: Išao sam, išao) i odluka o zastavi za koju je odabrana plavo-zelena kombinacija s crvenim točkom u sredini, simbolom napretka i pokreta, ali i migracije Roma tokom istorije.
U avgustu 2020. godine ”Micro mreža” je započela serijal emisija ”Različiti ali jednaki” koja se bavi ljudima koji pripadaju marginalizovanim grupama, koje su posebno ugrožene u periodu pandemije COVID-19.
Prvo izdanje emisije je posebno značajano jer je snimljena pored spomenika romskim žrtvama fašizma. Ovaj spomenik je jedan od dva u Evropi. Drugi spomenik stradalim Romima u Drugom svjetskom ratu nalazi se u Francuskoj.
U posljednjem izvještaju okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina Savjeta Evrope naznačeno je da je neophodno osigurati adekvatan pristup Roma stanovanju, zapošljavanju, zdravstvenim službama i obrazovanju, kao i povećati napore za rješavanje nedostataka sa kojima se suočavaju romska djeca u pristupu obrazovanja.
Pripadnik romske nacionalne manjine, Muharem Dedić koji je preminuo 2020. godine iz sela Žeravica kod Gradiške istakao je tada za ”Micro mrežu” da vlasti ne provode ove mjere te da su one samo na papiru. On navodi primjer da vlasti ne uvažavaju njihove zahtjeve ni kada se pozivaju na konvenciju.
Romi već 800 godina žive na geografskom prostoru Bosne i Hercegovine, a prema posljednjem popisu iz 2013. godine živi više od 12 000 Roma. Neka istraživanja pokazuju da se u Bosni i Hercegovini nalazi i do 50 000 pripradnika romske nacionalne manjine.
Pored tolikog broja većina njih i dalje živi u teškim uslovima pokušavajući da ostvari osnovne egzistencijalne potrebe. Trenutno najveću diskrimaniciju Romi trpe u procesu zapošljavanja. Mnogi od njih su završili škole, ali zbog nedostatka mogućnosti zaposlenja moraju pronaći druge poslove ili načine čime bi mogli zaraditi novac za osnovne životne potrebe.