Na nedavnom predstavljanju starih zanata u Gradišci, veliko interesovanje pobudio je Dario Škorić iz Jazovca kod Nove Topole, pleter trnki za pčele.
Škorić se bavi rijetkim zanatom u cijelom kraju jer su trnke od ražene slame odavno zamjenjene modernim košnicama. Samo prilikom hvatanja pčelinjih rojeva i vraćanja u pčelinjak, trnke su praktične i neophodne, kaže Dario Škorić koji pripada četvrtoj generaciji pčelara u porodici.
– Pčelarstvo sam oduvijek volio jer su se time bavili moj otac Slavko, deda Piljo i pradeda Stevan. Pčele su oduvijek zujale u našem dvorištu ili njegovoj okolini. Zujanje pčela mi je oduvijek prijalo. Ja sam se prije petnaestak godina zainteresovao za ozbiljniju proizvodnju meda i naučio plesti trnke – ispričao je Dario Škorić, jedan od najmlađih pčelara koji u ovom poslu ima zavidno iskustvo te pomaže i drugima da krenu istim putem.
On je usavršio proizvodnju trnki od slame koje su nekada imale široku primjenu, u vrijeme primitivnijeg načina pčelarenja. Mali broj pčelara sada koristi trnke, smatra Škorić, ali su se one još uvijek zadražle kod skromnijih pčelara koji se nisu odrekli tradicije u proizvodnji meda.
– Presudno je da u trnku ne dopire svjetlost jer to pčelama ne odgovara. Zato stalno provjeravam postojanost i kompaktnost zida uvezujući ga i dotežući plastičniom užadima. Početak je bitan, kao u svakom drugom poslu a važan je i završetak, da se košnica nebi osula – objašnjava Dario Škorić, po zanimanju automehaničar zaposlen u Svinjogojskoj farmi u Novoj Topoli, znatiželjnoj djeci svoj posao i vještinu pletenja te upotrebe trnki u pčelarstvu.
– Prvi rojevi pčela se uglavnom hvataju za niske grane, najčešće kruške i šljive. Kasniji rojevi koji se odvajaju od istog društva idu u visinu i do njih je mnogo teže doći. Zato su neophodne trnke i bez njih se zapravo ne može – smatra Škorić na osnovu bogatog pčelarskog iskustva.
Prilikom predstavljanja knjige “Stari zanati u RS” Vladimira Đukanovića u Gradišci, autor je kazao da je pletarstvo košnica za njega nepoznato zanimanje u RS. Zato nije obuhvaćeno među 13 zanata koji su u ovoj publikaciji detaljno opisani i ilustrovani.
-U Gradišci sam prvi put vidio pletara travom, što je jedan od najstarijih zanata. Nisam znao da to ovdje postoji i pobrinuću se da pletarstvo obuhvatim u sljedećoj knjizi – kazao je Đukanović navodeći stare zanate koje je obradio.
To su grnčarstvo, kovačluk, kazandžijski, sarački, kujundžijski i još neki zanati.
Godišnje 1.500 kilograma meda
Dario je odavno shvatio da je pčelarstvo unosno i da se vrijedi angažovati, posjeduje 60 pčelinjih društava i godišnje proizvodi 1500 kilograma meda, za čiji plasman ne brine.
/Srpska Info/
