Draško Stanivuković je šansa za pojedine političare u Gradišci koji trenutno ne naginju niti ka vlasti, niti prema opoziciji.
Ovdje, prije svega, mislimo na Željka Sladojevića koji ne krije već uspostavljenu saradnju sa liderom PDP-a. Međutim, Sladojević još nije pristupio PDP-u niti će prema našim informacijama postati dio te partije, pa će umjesto pristupanja PDP-u, ekipa okupljena oko Sladojevića pribjeći nekoj vrsti pokreta.
Ako dublje analiziramo trenutno stanje na političkoj sceni, on se dijeli na ljude koji su za i protiv Zorana Adžića. Adžić je uspio da uspostavi kontrolu nad svim partijama u vlasti, dajući koaliciji mrvice vlasti, gdje on ima apsolutnu moć odlučivanja na svim nivoima kada govorimo o Gradišci kao lokalnoj zajednici.
Adžić kontroliše i dio opozicije, koja nema konkretnih ideja, inicijativa niti programa dok mu Dončić kao opozicionar treba ovakav kakav jeste kako bi prikazao da ima političke neprijatelje.
Sa druge strane Adžić zna da su mu najveći oponenti bivši SNSD-ovci i oni aktuelni koji podržavaju Željka Sladojevića. Među njima su Nemanja Panić, Rajko Dodik, Denis Šulić, Dušan Ristić i ostali. S tim da treba izdvojiti Nemanju Panića koji se po mnogo čemu razlikuje od gore spomenutih i koji je pored istupanja iz SNSD-a, počeo da iznosi određene stavove gdje podržava studente u Srbiji i kritikuje poteze vlasti u Republici Srpskoj.
Međutim i Sladojević i ljudi okupljeni oko njega, s jedne strane i opozicija u Gradišci s druge strane, ne odaju utisak u javnosti da žele promijeniti sistem. Primjera radi, put u Brestovčini, koji je pretvoren u kaldrmu već četiri mjeseca čeka na rekonstrukciju, a niko od političara se za ovo nije ni počešao. Niko od političara u Gradišci se nije ozbiljnio bavio raspodjelom poljoprivrednog zemljišta u Gradišci, gdje grad redom gubi sporove, a priča o zemljištu na kojoj se gradi market Lidl je zaboravljena.
Sve ovo ne daje stanovnicima Gradiške prostora da iduće godine na izborima nekoga podrže, dok Adžićeva mašinerija radi posao. Vremena još ima ali je prilika sve manje, samo treba zaključiiti da je do političara, a ne do građana koji zaista nemaju alternativu.
