I ove godine Djeda Mraz ‘Kulturnog centra’ Gradiška sa torbom prepunom lijepih želja, osmijeha, topline i slatkiša krenuo je u plemenitu misiju. Ispunjavanje želja djece koja mu se raduju, očekuju i priželjkuju da im se podari osmijeh, lijepa riječ i pravo na san i nadu.
Tako je Djeda Mraz u pratnji Željka Blagojevića, direktora ‘Kulturnog centra’ Gradiška i njegovih saradnika krenuo u obilazak djece koja su mu pisala. Put ga je odveo u Mašiće, ispod Kamenika , odakle mu je pismo sa svojim dječačkim željama napisao devetogodišnji Nikša Dobrnjac. Nikša je poželio da mu njegova bolesna braća Sergej i Kristijan ozdrave i da vidi osmijeh na njihovim licima.
-Nikša, brat dva bolesna dječaka Sergeja i Kristijana napisao je prošle godine pismo Djeda Mrazu poželivši da mu braća ozdrave i da ima sa kim da se igra. Nikša je pisao i ove godine poželjevši da dođemo i da donesemo sreću i radost njemu i braći.
Prošle godine efekti našeg dolaska su bili tako veliki, dječaci su nas neprestano pominjali. Evo danas smo opet došli sa Djeda Mrazom do porodice u kojoj je dvoje djece nepokretno, ne pričaju i, tu su kraj majke koja nam je danas saopštila da jedanaest godina nije spavala, jer kad jedan od dječaka spava, drugi ne spava.
Upućujem ljudski poziv svima nama da u najmanju ruku imamo saosjećanje sa ovakvom životnom okolnosti koja baš nije uobičajena i da koliko kao ljudi možemo da pomognemo, jer ovoj porodici mnogo toga treba. Jedan od dječaka gubi na težini. Imaju potrebu za skupljom hranom , za pomagalima, udaljeni su od grada, stalni su odlasci doktorima,potrebna im je pomoć. Oni to nisu tražili, ali mi smo to vidjeli.
Ono što smo uspjeli i ono što smo danas ponijeli, a to je ovu sreću njima dvojici, mislim da je opravdalo sav smisao i postojanja našeg konkursa ‘Pišem pismo Djeda Mrazu’ i mogu slobodno da kažem mnogo toga što smo mi radili u Kulturnom centru, rekao je direktor KC Gradiška Željko Blagojević.
-Djeda Mrazu sam ove godine napisao kako bih volio da moja braća ozdrave i da nas opet obiđe. NJihov dolazak obradovao je i mene i moju braću. O ovome ću pričati svojim drugarima u školi, rekao je devetogodišnji Nikša Dobrnjac, učenik četvrtog razreda Osnovne škole ‘Petar Kočić’ u Novoj Topoli.
-Mnogo nam znači vaš dolazak. Sergej zaista voli Djeda Mraza, voli kameru, to mu je istinska želja. Kristijan isto voli društvo, voli priču, evo vidite on odmah reaguje.
Potrebni su nam ovakvi susreti, mnogo toga nam je potrebno. Kristijanu su neophodni ti njegovi specijalni drinkovi zbog kilaže,zbog specifičnosti njegove bolesti.
Taj problem je prisutan i kod Sergeja, ali Sergej se bori. Sergej slabije koristi lijevu ruku i nogu i svaki dan mu sve više otkazuju, ali on se bori. Kreće se koliko može. Borimo se, muž je tek počeo raditi, ali sve je nedovoljno. Živimo od socijale, dječijih dodataka, pomoći, invalidnine. Uvijek sam tu uz svoje dječake, rekla je Dobrila, hrabra majka trojice dječaka, Nikše, Sergeja i Kristijana.
