Vijest o smrti Dejana Milojevića odjeknula je svijetom. Skoro da nema kutka planete, a da informacija o tragičnom događaju nije pogodila sve one koji su ga lično poznavali, ali i one koji su znali sve o njegovim trenerskim, igračkim i nadasve ljudskim kvalitetima.
Sa tugom i nevjericom hiljade ljudi opraštaju se od Dekija na društvenim mrežama mada niko i dalje ne može povjerovati da ga više neće vidjeti pored terena. Jedan od onih koji je ostao zatečen tragičnom vijesti je i Dragan Bajić. Za nekadašnjeg trenera Igokee Milojević je bio više od kolege iako su godinama vodili bitke na terenu, dok su van njega bili veoma dobri prijatelji.
– Šokiran sam i ne mogu vjerovati da se to njemu moglo desiti. Tokom karijere upoznao sam mnogo kolega, ali niko nije poseban kao on. To je čovjek koji je zračio takvim optimizmom da se to ne može opisati. Imali smo jako korektan odnos, drugarski prije svega, što je teško opisati riječima. Kad god sam bio u Beogradu, ugostimo me kao pravi domaćin i volio sam ga kao čovjeka. Bio je pun života, optimizma, sreće i zadovoljstva nakon što je otišao u SAD gdje je radio ono što je volio i to ga je ispunjavalo – izjavio je Bajić za “Glas Srpske”.
Prema njegovim riječima upoznali su se na prijateljskoj utakmici Mege i Igokee prije više od deset godina i od tada su bili u stalnom kontaktu.
– Od kada je otišao u SAD nismo se mnogo viđali, ali smo bili u stalnom kontaktu. Posljednja poruka koju sam od njega dobio bilo je jedno srce koje je stavio na jednu sliku koju sam mu poslao, a upravo ono ga je sada izdalo tako da mi to sve još teže pada. Jednostavno ne mogu doći sebi. Rijetke su osobe koje su bile toliko pozitivne. Znao je svaki moj težak trenutak u životu i karijeri, a znao je da me dva-tri sata pred neku bitnu utakmicu pozove iz Amerike da mi pruži dodatno samopouzdanje i nakon toga jednostavno nisam mogao da izgubim. Malo je ljudi koji bi tako nešto uradili pored svih svojih obaveza i to još sa drugog kontinenta gdje je stalno mijenjao gradove dok je putovao sa Golden Stejtom – rekao je Bajić.
Nema dijela svijeta u kojem Milojević nije imao prijatelje i sjajnu saradnju sa trenerima iz Republike Srpske. Kao trener Mege i Budućnosti redovno je gostovao u Laktašima kod Igokee, a 2012. godine bio je selektor Prve lige Srbije koja je nastupila na košarkaškom saboru u Palama i slavila protiv Republike Srpske sa 114:108.
– Drago mi je što sam bio učesnik jednog ovakvog spektakla i drago mi je što je nastavljena tradicija odigravanja utakmica između Srbije i Republike Srpske. Mislim da su gledaoci, koji su dobro napunili dvoranu, uživali u majstorijama pod obručevima. Ovo je veliki dobitak za opštinu, ali i za košarku regiona te se nadam da ćemo i u idućim utakmicama pokazivati ono najbolje što reprezentacije Srbije i Republike Srpske imaju u košarci. Na svakom koraku smo dočekani na najlepši način čak mi je u pojedinim trenucima bilo neugodno koliko su čelnici Saveza i domaćini iz Pala bili susretljivi. Jedno je sigurno opet ću doći ovamo – rekao je Milojević koji je upravo te godine započeo trenersku karijeru.
Na toj utakmicu za Srbiju su između ostalih igrali Boban Marjanović, Nemanja Dangubić, Stefan Stojačić, Mladen Pantić, Nemanja Radović…
Nekolicina njih označila je Milojevića kao osobu koja je imala najveći uticaj na karijere. Tu se posebno ističe najbolji košarkaš današnjice Nikola Jokić. Čuvena je priča da Somborac nije mogao uraditi ženski sklek kada je stigao u Megu kod Milojevića 2012, a sve ostalo je za istoriju i da Amerikanci snime igrani film.
Milojević je rođen u Beogradu 15. aprila 1977. godine, igrao je na poziciji krilnog centra i centra iako je bio visok samo 201 centimetar. Krasila ga je velika snaga i leđna tehnika na koju evropski centri nisu imali odgovora. Ponikao je u Beovuku za kojeg je igrao od 1994. do 1998. kada je postao član FMP-a, a 2000. prešao u Budućnost koja je tada imala “drim tim”, a transfer je vrijedio milion njemačkih maraka. Poslije dvije sezone prešao je u Partizan iako je navodno imao mnogo bolje finansijske ponude moskovskog Dinama i Crvene zvezde. Za dvije godine postao je najbolji igrač tima i ljubimac navijača da bi 2006. prešao u Valensiju. I tu se zadržao dvije sezone nakon kojih je otišao u Galatasaraj, a poslije jedne sezone vratio se u Partizan. Ipak, zbog povrede koljena nije ponovo zaigrao za “crno-bijele”.
Kao igrač ima zlato sa reprezentacijom SR Jugoslavije sa Evropskog prvenstva 2001. u Turskoj. Tri godine nakon penzionisanja počeo je sa trenerskim poslom u Megi. Tu je boravio do 2021. kada je preuzeo Budućnost 28. januara da bi juna iste godine najavio odlazak u SAD odnosno Golden Stejt.
I dalje je rekorder po broju indeksnih poena u jednoj utakmici ABA lige. U dresu Budućnosti protiv Lovćena ubacio je 35 poena uz 18 skokova za valorizaciju 59.
Detalji smrti
O smrti Dejana Milojevića ne se zna puno. Detalji još nisu poznati, ali neke je otkrio Duško Vujošević tokom gostovanja na televiziji “Nova” u emisiji “Probudi me”.
– Juče posle dijalize zvao me je Milenko Tepić i pitao me: “Jesi li čuo za Milojevića?” Rekao mi je da je imao težak infarkt i da je pitanje da li će preživeti. Bio sam zaprepašćen. Posle se ispostavilo da do operacije mozak nije imao sat i po vremena dotok kiseonika, da je to eksplodiralo. Verovatno će se pokazati da je veliki tromb začepio neki krvni sud – istakao je Vujošević.
/Glas Srpske/
