Analiza pokreta Draška Stanivukovića u Gradišci nameće se kao posljedica činjenice da kafanski diskurs u Republici Srpskoj počiva na teoriji da će Stanivuković naslijediti Milorada Dodika ali na koji način niko još nije objasnio.
Da bi ovoj analizi dao glavu i rep počeću od osnivanja novog PDP-a u Gradišci na čelu sa Željkom Sladojevićem. Ovom događaju sam prisustvovao kao novinar, jer me je zanimalo šta to Draško Stanivuković novo nudi iako sam svjedočeći o njegovim postupcima u Banjoj Luci bio izuzetno skeptičan. Tokom svog obraćanja prisutnima u Kulturnom centru Gradiška tog aprilskog jutra, Stanivuković je isticao primjere poštovanja kakvo je prisutno među stanovnicima Kine i Japana, potrebe za dobrom komunikacijom kako sa Zapadom, tako i sa Istokom ali je posebno podvlačio da moramo više raditi.
U njegovom obraćanju, mi je zapala za uvo konstatacija da je vidio od ulaza u Gradišku do centra grada lošu infrastrukturu, pa dalje nisam mogao slušati. Ovo govorim jer sam skoro svaki dan u Banjoj Luci, gdje je infrastruktura katastrofalna i gdje ljeti komunalci nisu u stanju da pokose travu u užem centru grada, da ne govorim o prošloj zimi i stanju u gradu dok se gradonačelnik zabavljao na Jahorini.
Elem, ako se vratimo na Gradišku i Partiju demokratsog progresa, gdje je za povjerenika izabran prof. dr Željko Sladojević, čovjek koji ima zavidnu karijeru na polju rada u veterinarstvu ali je u PDP došao nekoliko mjeseci nakon što je isključen iz SNSD-a. Sladojević je ostvario odličan rezultat kao nezavisni kandidat za gradonačelnika Gradiške ali protiv Adžića nije mogao, iako su ovdje presudile riječi Milorada Dodika u Novoj Topoli, koji je dao punu podršku Adžiću, prema kojem je do tada bio rezervisan.
Formiranjem pokreta koji bi objedinio PDP i pokret Igora Radojičića u Gradišci, na čijem čelu je Nemanja Panić, opet suštinski ne dobijamo ništa novo. Panić je bio dugo godina član SNSD-a unutar kojeg je obnašao različite funkcije, a iz kojeg je, ruku na srce, izašao i ušao u priču sa Radojičićem. Ipak, Panić se vratio u Elektrokrajinu, što je i bilo njegovo radno mjesto prije odlaska na mjesto sekretara Skupštine grada Gradiška.
Bivši SNSD-ovci teško da mogu donijeti promjene, ako tome dodamo teret koji im već stavlja Stanivuković. Kupovanjem odbornika i poslanika, pa i načelnika opština koji su do juče bili dio vlasti neće promijeniti ovaj sistem na bolje, već smo, umjesto toga, bliži priči koju je napravio SNSD, kada je većinu SDS-a prevukao u svoje redove.
Nije realno da kritikujete Spomenik hrvatskim velikanima u Gradišci, a idete u pokret sa čovjekom koji daje tender od 35 miliona KM hrvatskoj firmi. Nije realno da podržavate studente, a idete u pokret sa čovjekom koji otvoreno drži stranu predsjednika Srbije. Nije realno da kritikujete SNSD, a da idete u koaliciju sa čovjekom koji je sa institucijama Republike Srpske koje kontroliše SNSD potrošio 55 miliona KM na teniski teren koji ne služi ničemu, dok je olimpijski bazen zatvoren.
Ili je to politka-drugi najstariji zanat na svijetu.
