Zapisi iz svakodnevice jednog namćora (osjetljivog na zvuke) – dan tristo šesti.
Znanje je sila, znanje je moć
Suprotno onom što bi neko pomislio kad vidi sliku ispod, nije u pitanju još jedno partijanje u nizu.
Ne, znanje nam se vratilo u grad, doduše u kafanu kad već ne može tamo gdje treba. Ovaj put 15 ekipa, sad čak i generacijski razuđenijih. Ako nastavi ovim putem “na kraj sela čađava mehana” će postati pretjesna za sve koji žele da ukrste svoje znanje.
Sad, da li će vaš hroničar da poživi da to i posvjedoči, to je već drugo pitanje. Smješten sam ispod erkondišna iz kojeg mi kaplje direktno na glavu, tako da je sve moguće. Iz nekog razloga ovo me podsjeti na jednu od evropskih utakmica “Borac-Nektara” a koju sam prenosio za TV. U Boriku sam, sa ovom sijedom glavudžom, bio savršena meta nekom ko me je gađao papirima cijelu utakmicu. Za one koji to ne znaju tamo je komentatorska pozicija u najnižem redu do parketa, tako da sam bio lak plijen. Ovom prilikom bih se još jednom prisjetio bliže i dalje rodbine strijelcu.
No, idemo dalje sa tuširanjem, na redu je druga runda, pa ko živ, ko mrtav.. Barem će to biti sa mikrofonom u ruci, nije li to krasno?
