U vrijeme kada mladi u RS na sve moguće i nemoguće načine pokušavaju da odu u inostranstvo i svoj život nastave širom Evrope i svijeta, postoje i oni koji su odlučili da ostanu i učine nešto, kako bi omladinu usmjerili na pravi put.
Jedna od njih je Lena Kovačević, nekadašnja rukometašica, a sada trener mladih selekcija Ženskog rukometnog kluba Knežopoljka iz Kozarske Dubice.
Nekada uspješan sportista, koja je tokom karijere osvojila brojne medalje, pehare i priznanja, odlučila je da svoje znanje i iskustvo prenese na mlade rukometašice.
Prema svemu prikazanom i ostvarenom do sada, to joj i te kako polazi od ruke.
“Prvi put sa rukometom sam se susrela u petom razredu osnovne škole, na fizičkom, kada mi je nastavnik predložio da odem na trening u Rukometni klub Knežopoljka i tako sam počela da treniram. U ovom klubu provela sam 20-ak godina, uz tu kratku pauzu dok sam studirala u Srbiji. Tamo sam trenirala nekih godinu dana, ali zbog obaveza na fakultetu nisam mogla ozbiljnije da se posvetim rukometu, tako da sam napravila pauzu. Po završetku fakulteta ponovo sam počela igrati, tako da sam do prošle godine bila aktivna u Knežopoljki, kada sam odlučila da završim karijeru”, prisjeća se Lena igračke karijere na početku razgovora za MONDO.
Ipak, tu nije bio kraj njenom druženju s rukometom. Još dok je aktivno nastupala za Knežopoljku, odlučila je da će njen budući poziv biti trenerski posao, a izabrala je rad sa najmlađim rukometašicama.
“U posljednjih nekoliko godina uporedo sam igrala i počela da radim kao trener, tako da se trenerskim poslom bavim već neke tri godine. Treniram djevojčice rođene 2008. i 2009. godine i mlađe.”
Kaže da joj izuzetno prija rad sa djevojčicama.
“U klubu imamo oko 60 djevojčica mlađe uzrasne kategorije, tako da smo zadovoljni jer je zainteresovanost poprilično velika. S obzirom da je mali grad, ali da postoje dva kluba ženskog rukometa, Knežopoljka i Dubica, mnogo djece bavi se sportom jer je ovaj Kozarska Dubica uvijek bila grad rukometa”, tvrdi ovaj mladi rukometni stručnjak.
NOVO IME
Lena je jedna od pobjednica takmičenja “Novo ime”. Radi se o nagradi koja se dodjeljuje mladim talentima iz svijeta obrazovanja, kulture, umjetnosti ili sporta.
Finansije su veliki problem sa kojima se sport danas susreće. Skoro da nema kluba u Republici Srpskoj i BiH koji ne kuburi sa nedostatkom novca, a naročito je ta oskudica izražena kod mlađih selekcija.
Ipak, u ŽRK Knežopoljka trude se da se ti problemi ne osjete i da djevojčice igraju što više utakmica.
“Kao i svi ostali sportski kolektivi, i nas prate finansijski problemi, a dosta nam pomažu roditelji”, nagašava.
S obzirom da u Republici Srpskoj ne postoji adekvatan broj klubova u toj uzrasnoj kategoriji, prinuđeni su da mečeve igraju sa klubovima iz okruženja, najčešće iz Hrvatske i Srbije.
“U Republici Srpskoj u ovoj uzrasnoj kategoriji ne postoji liga za djevojčice, s obzirom da veoma mali broj klubova radi sa mladim. Tako da većinom idemo na turnire po Hrvatskoj, ali i Srbiji, a takmičimo se i u Ligi mladih Slavonije. U Hrvatskoj je rukomet mnogo razvijeniji. Ulažu mnogo više, u skoro svakoj seoskoj školi djeca igraju rukomet. Prošle godine učestvovali smo na 10 tunira u Hrvatskoj i na svakom smo osvojili medalju, što je pokazatelj našeg dobrog rada”, s ponosim ističe Lena.
Na pitanje šta je potrebno učiniti da bi rukomet, naročito onaj ženski, podigli na viši nivo, odgovara:
“Treba pokušati animirati djecu, ali i podstaći uprave klubova da se okrenu radu sa mladima. Treba probuditi svijest da se krene bavljenjem sportom od malih nogu, jer kasno je da djeca počinju trenirati od sedmog ili osmog razreda. Rekla bih da smo mi na vrijeme počeli raditi sa djecom, jer u Hrvatskoj djeca već sa pet-šest godina počinju trenirati rukomet, dok pred kraj osnovne škole praktično već ulaze u seniorske timove”, tvrdi.
Foto: Privatna arhiva/Lena Kovačević
Ipak, da bi se uspjelo, treba biti uporan u poslu kojim se bavite, ali i imati mnogo ljubavi.
“Potrebno je voljeti posao kojim se baviš, voljeti djecu i imati izuzetno mnogo strpljenja i razumijevanja, prijateljski i zaštitnički se odnositi prema njima, tako da se uz puno truda može uspjeti”, zaključila je naša sagovornica.
Nadamo se da će Lenina priča podstaći mnoge da se okrenu radu sa mladim sportistima, jer ulaganje u budućnost nikada nije bio pogrešan put…
/monbo.ba/
