Uoči Đurđevdana mlađarija je išla po omaju. To je voda koja prska sa kola ispod mlina. Omaja se hvata u neki sud i sipa u flaše. Njome se na Đurđevdan umivaju čeljad u kući, naročito djevojke, i prska stoka radi zdravlja.
Hvatanje omaje predstavljalo je zanimljiv dogadjaj za omladinu, jer se okupe djevojke i momci, prskaju se omajom, igraju kolo i ašikuju. Još i na omaji počnu se žariti koprivama…
Isto tako, uoči Đurđevdana ili na Đurđevdan rano, prije Sunca u usjeve se stavljaju krstovi od ljeskovih mladica, što je prema vjerovanju trebalo da posluži kao neka zaštita protiv leda…
Granama se kite i kapije.
U članku Emilijana Lileka, profesora Velike gimnazije u Sarajevu, a po obavještenju nekog Petkovića iz Bosanske Gradiške, navode se neki običaji iz ovog kraja kod pravoslavnog življa (1894)… Lijeska je sveto drvo u koje ne udara grom, lijeski se može ispovjediti kao svešteniku i ljeskovom mladicom lako je ubiti zmiju jer je zmija djavolska…
Na Đurđevdan se, po običaju, na mjestima gdje se omladina skuplja žare koprivom. Niko nije imao pravo da se ljuti i negoduje. U kući prva sa žarenjem počinje domaćica, a to je prvenstveno majka djece. Ona porani, ubere koprivu i žari djecu po rukama i nogama dok još spavaju. Znajući da ih to očekuje, djeca te noći spavaju na oprezu, te kad osjete da im majka nosi koprivu, pokrivaju se i umotavaju u pokrivače ili skaču iz postelje i bježe napolje… žari se radi zdravlja…
Na Đurđevdan su momci i djevojke išli u bare i šume, da beru cvijeće, ponajprije dragoljub – đurđevak.
Pratite ”Micro mrežu”:
