Da rukometu u našoj zemlji ne cvjetaju ruže svjedoci smo već odavno. Međutim jedna dirljiva priča o konstantnoj borbi za ‘preživljavanjem’ stiže nam iz grada na Savi. ”Da nije tužno, bilo bi smiješno”, tako je nekako najbolje opisati situaciju u kojoj se trenutno nalazi ORK ”Kozara” iz Gradiške.
Da li ste ikada čuli da dječaci uzrasta do 12 godina mole trenera da treniraju na temperaturi ispod nule? E, ovo je upravo priča o njima.
U moru nevjerovatnih sportskih vijesti, koje svakodnevno isplivavaju na površinu desi se i poneka za koju se zasita upitamo, pa da li je ovo moguće? I da, moguće je. Vjerovali ili ne članovi ORK Kozara igraju u Prvoj ligi Republike Srpske sa daleko najmanjim budžetom u ligi, a ponekad nemaju novca ni za ekipni ručak!
Položaj rukometa u Gradišci u ovom trenutku može se gledati iz dva ugla. Što se tiče rezultata, u svim selekcijama oni su na veoma visokom nivou. Do uspjeha je bio, a i danas je veoma mukotrpan i težak posao, koji su članovi ovog kluba uspjeli obezbjediti velikim odricanjem i velikom ljubavlju prema klubu i gradu na Savi.
Međutim, gledano iz drugog ugla, finansijsko stanje u ovom klubu je alarmantno. Skoro da niko iz Gradiške nema sluha za rukomet, tako da uz članove kluba jedini finansijer ORK ”Kozara” jeste (opština) grad.
”U klubu su svi volonteri i niko ne prima bilo kakvu naknadu. Zamislite kakav napor izaziva takmičenje u Prvoj ligi Republike Srpske, koja zahtjeva profesionalizam i teška putovanja”, kaže za ”Mikro mrežu” član prvog tima i trener omladinskih selekcija Aleksandar Kovačević.
”Valjda je svima jasno kakav je odnos ljudi u i oko rukometa u Gradišci, a kakav je odnos gradiških privrednika (čast izuzecima) i medija prema klubu. Posebna tema je sportska dvorana u Gradišci. U vremenu naglog razvoja čitavog svijeta, gradiški rukomet profitira samo od toga da putem mnogih internet sajtova može vidjeti kakvo vrijeme će biti sljedeće sedmice i po tome organizovati treninge za 50 članova”, dodaje Kovačević.
Ono što je zaista šokantno jeste da je tokom prošle zime, klub koji se takmiči u elitnom rangu u seniorskoj konkurenciji i koji ima sve mlađe selekcije, imao tri termina od po sat vremena za treninge. Uz to treninzi su se održavali u salama koje ne zadovoljavaju uslove odigravanja mini-rukometa (rukomet za djecu do 10 godina).
Djeca mole da treniraju i na minusu
”Došli smo do ideje da članovi prve ekipe sami plaćaju odlazak u Srbac i održavanje treninga u tamošnjoj dvorani, a mlađe kategorije su trenirale po blatnjavim i kišom nakvašenim terenima. Mislim da je najveća pobjeda gradiškog sporta u tome da djeca od 12 godina ponekad i mole da treniraju na otvorenom terenu u januaru na minus nekoliko stepeni”, kaže Kovačević.
Gradiški Skadar na Bojani
Gradiščani već jedanaest godina čekaju sportsku dvoranu, a oni koji najviše čeznu za ovom stambenom jedinicom su svakako rukometaši.
”Mi smo probili sve termine i zasita smo daleko iznad svojih uslova, bez dvorane više nije moguće napredovati u to sam siguran. Ostaje da se nadamo u završetak našeg Skadra na Bojani. Želio bih da pohvalim rad Osnovne škole ”Danilo Borković” i profesora Željka Đuze koji jedini imaju sluha za našu tešku situaciju u klubu. Željko nam pomaže u radu sa mlađim kategorijama i uči ih prve korake. Takođe bi da pohvalim i rad Osnovne škole ”Mladen Stojanović” iz Podgradaca i Vrbaške, te direktora Miladina Brankovića koji pomaže da rukomet razvijemo i u ruralnim područjima našeg grada”, zaključuje Kovačević.
ORK Kozara iz Gradiške trenutno zauzima devetu poziciju u Prvoj ligi Republike Srpske. Mlađe kategorije su do sada uz sve prepreke uspjele da ostvare nekoliko zapaženih rezultata. Na međunarodnom turniru ”Orka” prošle godine u Banjaluci generacija 2004 osvojila je prvo mjesto, treće mjesto pripalo je dvije godine starijim dječacima, dok je 2006. godište osvojilo takođe prvo mjesto.
U ovoj godini dječaci rođeni 2008. godine učestvovali su na Međunarodnom turniru u Prnjavoru, koji su finansirali roditelji i tamo su osvojili treće mjesto u mini rukometu.
Rukomet je jedan divan sport, a ovi dječaci su nam očit’ primjer velike ljubavi prema njemu. Zato djeco istrajete u svemu i ubijedite šire narodne mase da ovaj sport ne gledaju samo u januaru… Pa ko zna, kada iz onih brazilskih favela ispliva jedan Ronaldo, Adriano, Rivaldo, zašto ne bi i iz ovog malog mjesta jedan Balić, Karabatić, Omejer…
