Apelaciono odjeljenje Suda BiH potvrdilo je prvostepenu presudu ovog suda kojom je troje službenika Uprave za indirektno oporezivanje (UIO BiH) oslobođeno optužbi za nesavjestan rad u službi, a vlasnik i direktorica firme „Sima“ iz Laktaša optužbi za utaju poreza od 2,75 miliona KM.
Žalba Tužilaštva BiH, izjavljena protiv presude Suda BiH odbija se kao neosnovana navodi se u presudi Apelacionog odjeljenja BiH.
Podsjećamo, stručni saradnici u Grupi za reviziju i kontrolu Regionalnog centra UIO Banjaluka Slobodanka Manojlović i Lidija Lončar te šef grupe za prinudnu naplatu u RC Banjaluka Nedim Kulenović bili su optuženi da su nesavjesno postupali u svom radu, kršili zakon i propustili nadzor, a sve kako bi vlasnik preduzeća „Sima“ Željko Kukobat izbjegao da plati porez, piše CAPITAL.
Sa druge strane, Kukobat i direktorica „Sime“ Momirka Jamedžija su bili optuženi da su davali lažne podatke o stečenim oporezivim prihodima kako na njih ne bi platili PDV.
Međutim, sud je u presudi naveo da nije dokazano da je ova grupa zajednički djelovala, a to je sada potvrdilo i Apelaciono odjeljenje Suda BiH.
Vijeće ovog Odjeljenja u presudi navodi da je prvostepeni sud u konkretnom slučaju pravilno ocijenio sve dokaze, primjenjujući prevashodno načelo pretpostavke nevinosti koja otjelovljuje opšti princip prava prema kojem tužilaštvo snosi teret dokazivanja krivice optuženog.
I oni su potvrdili stav prvostepenog suda da Tužilaštvo nije dokazalo krivicu optuženih.
“Tužilac nije izveo nijedan neposredni ili posredni dokaz, pa ni onaj okolnosni, koji bi razumnog presuditelja naveo na zaključak da su optuženi postupali kao članovi grupe ljudi, odnosno da su učinili krivično djelo udruživanje radi činjenja krivičnih djela iz člana člana 249. stav 2. KZBiH, kako je to imputirano žalbom. Odsustvo dokaza u tom pravcu povlači za sobom posljedicu da isti ne mogu biti krivično odgovorni za inkriminaciju u smislu predmetnog krivičnog djela”, navodi se u obrazloženju presude.
Predrag Baroš, advokat Lidije Lončar kaže da SU ovakav ishod i očekivali jer protiv njih ne postoji niti jedan materijalni dokaz koji ukazuje da su učinile krivično djelo koje im se stavlja na teret.
“Ostaje nejasno zašto je takva optužnice uopšte podignuta. Ova i slične optužnice proizvode niz negativnih posljedica. Optužene su prije svega imale obavezu da dvadesetak puta u vremenskom intervalu od dvije godine, pristupe na Sud BiH i da prate sudski proces, iako nisu ni na koji način povezane sa krivičnim djelom koje im se stavlja na teret, nakon potvrđivanja optuženice iste su suspendovane sa svog radnog mjesta, uz umanjenje plate, koju sada nakon pravosnažne oslobađajuće presude mogu da potražuju. Pored toga i troškovi odbrane optuženih, s obzirom na da su pravosnažno oslobođene, padaju na teret budžetskih sredstava”, kaže Baroš.
